DRŽAVA NE ŠTITI SAMOHRANE RODITELJE: Brojne prepreke do alimentacije 

Kazne za nedavanje izdržavanja uglavnom uslovne, procedura s Alimentacionim fondom zamorna 

Maja BORIČIĆ/Đurđa RADULOVIĆ

Bivši suprug ne plaća redovno alimentaciju. Plati jednom u nekoliko mjeseci, nakon što ga više puta opomenem da nije platio. To nikada ne bude iznos za sve mjesece koje je propustio, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sagovornica koja je željela da ostane anonimna.

Ona živi u malom mjestu na sjeveru Crne Gore. Da bi prehranila djecu, radi dva posla: jedan za minimalnu platu, a drugi honorarno za još manje novca. Bivši suprug je iz imućne porodice, ima veliku imovinu i bavi se biznisom. U trenutku kada mu je određena alimentacija nije imao redovnu platu, pa mu je određen mali iznos, objašnjava sagovornica CIN-CG-a. “To je svega oko 60 eura po djetetu. Međutim, on ni to ne plaća”, objašnjava ona.

Još se nije odlučila da pokrene postupak protiv bivšeg, ali ukoliko se situacija s neplaćanjem obaveznog izdržavanja djece nastavi, prijaviće ga, kaže ona.

Ona je samo jedna među hiljadama samohranih roditelja u Crnoj Gori. I brojni drugi ne uspijevaju da izađu iz začaranog kruga ekonomskog nasilja i godinama čekaju naplatu alimentacije za svoju djecu.

Sistem još nema adekvatan odgovor na problem nedavanja izdržavanja, a prepreke su brojne, pokazuje istraživanje CIN-CG. Iznosi za alimentaciju su uglavnom niski, ali i pored toga ih drugi roditelj često ne isplaćuje. Sudski procesi za nedavanje izdržavanja su dugi i zamorni, bez odgovarajućih kazni koje bi spriječile takvo ponašanje u budućnosti. Osim toga, postupak naplaćivanja, nakon završetka sudskog procesa, prelazi na sudske izvršitelje, što može biti dodatno zamarajuće za žrtve. Procedura za Alimentacioni fond, koji je odlukom Skupštine Crne Gore institucionalizovan 2022. godine, je komplikovana, što je dovelo do toga da broj zahtjeva bude mali.

Prema dostupnim podacima neplaćanje alimentacije je učestalo. Najčešće su majke te kojima se ne isplaćuje, a razlozi za neplaćanje uključuju finansijske teškoće, nedostatak odgovornosti ili namjerno izbjegavanje obaveza, navodi Dejana Ponoš iz Udruženja “Roditelji”.

Ponoš ističe da se u praksi često dosuđuju minimalni iznosi alimentacije zbog nedostatka informacija o finansijskom stanju roditelja ili zbog subjektivnih procjena sudija: “Nerijetko se roditelji dovijaju da na različite načine ne izmiruju svoje obaveze prema djetetu, pa i ako rade, uspijevaju da izbjegnu obavezu jer su, na primjer, pred sudom bez posla i primanja, a u stvarnosti rade na crno, to jest neprijavljeni su. Tome im ponekad pomažu i njihovi poslodavci.”

Ona podsjeća da se iznos alimentacije i dalje u najvećem broju slučajeva ne mijenja i ostaje oko 70 eura po djetetu, kao i prije deceniju. Da bi se taj iznos povećao, objašnjava ona, potrebno je više ročišta i može trajati po više mjeseci, i pored toga što zakoni propisuju da bi porodični predmeti morali biti rješavani po hitnom postupku.

Naša zemlja nema Registar samohranih roditelja, a još se čekaju rezultati popisa koji bi pokazali njihov tačan broj. Prema podacima Monstata, broj samohranih roditelja bio je oko 14.000, od čega je majki bilo preko 11.000. Prema popisu iz 2011. godine, broj djece koja žive sa samohranim majkama bio je 25.000, a sa samohranim očevima oko 5.000.

Prema istraživanju Sigurne ženske kuće, koje je rađeno prije deceniju, trećina očeva u Crnoj Gori duže od dvije godine nije isplaćivala novac za izdržavanje djece, a 70 odsto duže od godinu. U gotovo 93 odsto slučajeva djeca nakon razvoda pripadnu majci.

“Mi sada očekujemo rezultate popisa stanovništva iz 2023. godine i računamo na to da će država konačno napraviti strategiju za brigu o jednoroditeljskim porodicama i djeci koja rastu u njima”, ističe Ponoš.

Ogroman broj povratnika, presude nemaju svrhu

Iz analize osuđujućih presuda, koju je uradio CIN-CG za nedavanje izdržavanja u prethodne dvije godine, u tri grada, od kojih je jedan u centralnom, drugi u južnom, a treći u sjevernom dijelu zemlje, zaključuje se da su više od dvije trećine osuđenih povratnici, koji su ranije uglavnom kažnjavani za nedavanje alimentacije, ali i za druga krivična djela.

Broj zatvorskih kazni je veoma mali, iako je za ovo krivično djelo predviđen zatvor do dvije godine, a ako su nastupile teške posljedice za izdržavano lice, kazna može biti do pet godina. Od ukupnog broja presuda koje je CIN-CG analizirao – njih 55 – bilo je samo pet zatvorskih kazni, i to minimalnih.

Od dostupne 33 osuđujuće presude na sajtu Osnovnog suda u Podgorici za 2022. i 2023. godinu, 24 se odnose na povratnike, od čega je 14 ranije već osuđivano za nedavanje izdržavanja. Nijedan od povratnika osuđivanih za isto krivično djelo nije dobio kaznu zatvora. U te dvije godine izrečene su samo dvije kazne zatvora – od po dva i po i pet mjeseci.

U ovom Osnovnom sudu prihvaćena je nagodba da okrivljeni bude u kućnom zatvoru tri mjeseca zato što četiri godine nije isplaćivao alimentaciju za dvoje djece. Iako je ranije već dva puta osuđivan za isto krivično djelo, sud kaže da je “predlog stranaka u vezi s kaznom prihvatljiv jer je isti u skladu s interesima pravičnosti”.

Slična situacija je i u Osnovnom sudu Bar. Od devet analiziranih presuda, šest se odnosi na povratnike, a samo je jedna zatvorska kazna.

Tako je u tom sudu čovjek, koji je ranije dva puta osuđivan za nedavanje izdržavanja, treći put osuđen uslovno zato što šest godina nije davao alimentaciju od po 60 eura za svoje dvije kćerke. Iako je i laiku jasno da ovakva presuda ne može imati nikakav efekat, sud u obrazloženju cijeni da “prema okrivljenom nije potrebno izricanje efektivne kazne zatvora, da će se izricanjem uslovne osude u potpunosti postići svrha izricanja uslovne osude i na taj način dovoljno uticati na okrivljenog da ubuduće ne čini krivična djela”.

CIN-CG je imao uvid u 12 presuda ODT Rožaje, od čega se polovina, njih šest, ticala povratnika, uglavnom za neplaćanje izdržavanja, ali i za druga krivična djela. Sudija je dosudio dvije zatvorske kazne, za jednog povratnika 90 dana, i za jednu povratnicu 80 dana zatvora.

U odbranama koje se navode u presudama, optuženi uglavnom navode loše imovinsko stanje kao razlog za neplaćanje alimentacije. U obrazloženju jedne presude se navodi da su “roditelji dužni da izdržavaju svoju maloljetnu djecu, makar i po cijenu sopstvenih potreba i odricanja od vlastitog egzistencijalnog minimuma”.

Međutim, kazne koje se dosuđuju, kao i to što u presudi piše da se određeni iznos mora platiti, najčešće ostaje mrtvo slovo na papiru.

Komplikovana naplata nakon presude

Kada sud dosudi iznos koji roditelj koji nije davao izdržavanje mora isplatiti, roditelj je dužan da to ispuni u određenom roku. Ukoliko to ne uradi, roditelj koji ima starateljstvo pokreće postupak pred javnim izvršiteljima, koji pokušavaju da naplate taj dug. Tek kada izvršitelj ne uspije da naplati dug, roditelj ima pravo da se obrati Alimentacionom fondu.

Ni sudovi ni izvršitelji nemaju podatke o tome koliko se ovih presuda izvrši, odnosno koliko novca se naplati za alimentaciju. Tako se postavlja pitanje svrsishodnosti donošenja ovakvih presuda.

Iz Osnovnog suda u Podgorici za CIN-CG je rečeno da se za uspješnost izvršenja presuda moramo obratiti izvršiteljima, dok u Komori javnih izvršitelja nemaju podatke o tome koliko je u posljednje dvije godine pred javnim izvršiteljima pokrenuto i izvršeno postupaka za naplatu duga po pravosnažnim presudama za nedavanje izdržavanja.

“Javni izvršitelji ne vode poseban upisnik po vrstama izvršnih isprava i potraživanja koja se naplaćuju, stoga nismo u prilici dostaviti tražene podatke”, kazali su iz Komore.

Iz Udruženja “Roditelji” ističu da naplata zaostalih alimentacija može biti izazovna zbog nedostatka učinkovitih mehanizama za izvršenje presuda i praćenja uplata. Oni predlažu uvođenje strožih mjera za praćenje i izvršenje sudskih presuda, kao i učinkovitih mehanizama za utvrđivanje imovinskog stanja roditelja. Neophodno je, ističu, i pružanje besplatne pravne pomoći roditeljima koji samostalno vrše roditeljsko pravo. “Ukoliko roditelj s kojim dijete živi ima pravosnažnu sudsku presudu u kojoj je jasno naznačena visina izdržavanja, kao i rok za plaćanje, u svakom momentu ima pravo da pokrene postupak pred javnim izvršiteljima radi naplate dospjelog duga”, kažu iz Udruženja.

Oni pojašnjavaju da toj proceduri roditelji često ne pribjegavaju iz straha da će se drugi roditelj “naljutiti” i prestati viđati dijete, ali i zbog postojanja sive ekonomije, gdje drugi roditelj ili zvanično nije zaposlen, prima dio novca “na ruke” ili nema nikakvu imovinu na svoje ime.

“Nažalost, praksa je pokazala da se nerijetko dešava da drugi bivši supružnik svu imovinu namjerno prepiše na drugo ime kako bi izbjegao plaćanje izdržavanja”, ističu iz Udruženja.

I sagovornica s početka priče ima slično iskustvo. Kako kaže, njen bivši suprug je iz imućne porodice, vlasnik je stanova i poslovnih prostora na više skupih lokacija u Crnoj Gori, ali se ništa nije vodilo na njegovo ime u trenutku kada mu je određen iznos alimentacije.

Iz Udruženja “Roditelji” podsjećaju da tužba za neplaćanje zaostalih izdržavanja ne zastarijeva i roditelj može da je podigne sve do 18. godine djeteta, kada tu tužbu mora da podigne dijete samostalno.

Alimentacioni fond neučinkovit

Isplata alimentacija iz Fonda započeta je još u novembru 2022. godine, ali je nakon nekoliko mjeseci obustavljena zbog različitih tumačenja o tome da li se one mogu isplaćivati retroaktivno. Fond nije funkcionisao gotovo godinu dana. Krajem 2023. godine promijenjen je Zakon o privremenom izdržavanju djece i dozvoljena je isplata alimentacija tek od trenutka kada se podnese zahtjev, i to samo za dva mjeseca, nakon čega roditelj mora ponovo podnositi zahtjev za sljedeća dva mjeseca, ukoliko se alimentacija uredno ne isplaćuje.

Do sada je privremeno izdržavanje isplaćeno po 87 rješenja centara za socijalni rad, zaključno s junom, za 110-oro djece, u iznosu od 125.895 eura, kažu iz Alimentacionog fonda za CIN-CG. “Privremeno izdržavanje je isplaćeno za 68 zakonskih zastupnika koji su podnijeli zahtjev za jedno ili više djece za ostvarivanje ovog prava pred centrima za socijalni rad. Od 68 zakonskih zastupnika, u 55 slučajeva podnosioci zahtjeva su majke, dok su u 13 slučajeva podnosioci zahtjeva očevi djece”, kazali su iz ove institucije.

Trenutno pravo na privremeno izdržavanje koristi 90 djece, dok je za 20 djece u međuvremenu prestalo pravo na privremeno izdržavanje, budući da su u pojedinim slučajevima roditelji koji su dužni da plaćaju alimentaciju počeli s redovnim uplatama alimentacije ili se radi o slučajevima u kojima su djeca navršila 18 godina života, objasnili su iz Alimentacionog fonda.

Budžet sredstava za isplatu privremenog izdržavanja za 2024. godinu je milion eura, što će, smatraju iz ove institucije, biti dovoljno da se isplati izdržavanje svoj djeci kojoj je priznato pravo, kao i drugoj djeci čiji roditelji tek apliciraju.

Da bi djeca ostvarila pravo na privremeno izdržavanje, neophodno je da se ispuni uslov da drugi roditelj nije uplatio alimentaciju dva mjeseca uzastopno ili u proteklih 12 mjeseci, kažu iz ove institucije. “Veoma je bitno naglasiti da Alimentacioni fond u potpunosti ispunjava svoju svrhu, imajući u vidu da je do sada izvršena isplata po svim rješenjima koja smo primili od centara za socijalni rad”, kazali su iz ove institucije.

CIN-CG se obratio lokalnim centrima za socijalni rad koji pojedinačno odlučuju o tome ko će dobiti pravo na privremeno izdržavanje. Zahtjevi za privremeno izdržavanje najčešće se odbijaju zbog nemogućnosti stranke da prikupi neophodnu dokumentaciju, kažu iz Centra za socijalni rad Mojkovac, jednom od dva centra koja su nam odgovorila. Tako je tom Centru podnijeto osam zahtjeva za privremeno izdržavanje, ali su dva zahtjeva odbijena.

“Podnosiocima zahtjeva za privremeno izdržavanje, shodno njihovoj izjavi, najveći problem predstavlja dostava dokumenta od strane javnog izvršitelja. Centar nema mogućnost donošenja odluke o načinu koji bi olakšao u budućnosti strankama koje podnose zahtjeve za ovo pravo, jer postupa shodno propisima koje donosi Ministarstvo finansija, odnosno Alimentacioni fond”, kažu iz Centra za socijalni rad Mojkovac.

I iz Centra za socijalni rad Danilovgrad tvrde da je za stranke često komplikovan proces pokretanja postupka kod javnog izvršitelja za prinudnu naplatu alimentacije od strane roditelja koji ne plaća izdržavanje. “Ovaj postupak se pokreće da bi se pribavio dokaz koji je potreban za ostvarivanje prava na privremeno izdržavanje”, objašnjavaju iz ovog Centra. Ni u danilovgradskom centru nisu svi roditelji koji su aplicirali za privremeno izdržavanje uspjeli da ispune uslove pribavljanja dokumentacije, pa su odbijena tri od 15 zahtjeva.

Neophodno pojednostaviti procedure

“Nažalost, naši centri za socijalni rad su institucije s manjkom kadrovskih kapaciteta, kojima je neophodna transformacija. Ovi centri pokazali su se nedovoljno efikasnim u sprovođenju Zakona o privremenom izdržavanju djece”, kaže za CIN-CG Branka Bošnjak, predsjednica Ženskog kluba Skupštine Crne Gore, koji je pokrenuo inicijativu za izglasavanje ovog zakona i pokretanje naplate alimentacije.

Zbog neefikasnog rada centara za socijalni rad stiče se utisak da zakon nije dobar jer nije postigao očekivani efekat. “Problem nije u zakonu, već u institucijama koje su nadležne za njegovu primjenu. Zato je neophodno da se ojačaju ovi centri i maksimalno pojednostave procedure kako bi zakon zaista zaživio u punom kapacitetu”, kaže Bošnjak. “Ovako se šalje loša poruka i čak u neku ruku ohrabruje neodgovorne partnere da nastave s nepoštovanjem sudskih odluka i kršenjem prava djece, iako je neplaćanje alimentacije krivično djelo”, dodaje Bošnjak.

Ženski klub Skupštine Crne Gore smatrao je izuzetno važnim i prioritetnim ovaj zakon zbog ogromnog broja samohranih roditelja, većinski samohranih majki, koje su vapile za donošenjem ovog zakona, jer su zbog neodgovornosti drugog roditelja bile dovedene na rub egzistencije, objašnjava Bošnjak.

“Zato je osnivanje Alimentacionog fonda, preko kojeg će država preuzeti odgovornost i redovno isplaćivati djeci alimentaciju, a kasnije se naplaćivati od neodgovornih roditelja uz odgovarajuću zateznu kamatu, predstavljalo spasonosno rješenje”, kaže Bošnjak.

Međutim, to rješenje nije donijelo spas mnogim samohranim roditeljima, koji, uprkos Alimentacionom fondu, i dalje čekaju na naplatu iznosa za izdržavanje djece.

Iz Udruženja Roditelji kažu da Alimentacioni fond nije u potpunosti ispunio svoju svrhu zbog komplikovane procedure, koja je dovela do malog broja zahtjeva. “Iako roditelj ima pravo da neograničeno dugo aplicira za alimentaciju ukoliko partner ne daje izdržavanje, procedura se mora ponavljati svaka dva mjeseca”, kaže Ponoš.

Iz Udruženja Roditelji ističu da se situacija može popraviti ukoliko se pojednostave procedure, ali i uspostavi sistem koji će povezivati sve podatke na jednom mjestu: sudske presude s visinama izdržavanja, javne izvršitelje, isplate Alimentacionog fonda, kao i podatke iz centara za socijalni rad. Takođe, dodaju, neophodne su i kampanje za informisanje roditelja o njihovim pravima, obavezama i dostupnim resursima, kao i o promociji ravnopravnog roditeljstva.

Iako cilj svakog društva treba da bude što manji broj korisnika Alimentacionog fonda, odnosno da svi roditelji izvršavaju svoje finansijske obaveze prema djeci, to je za sada neostvariv cilj, objašnjavaju iz Udruženja. “Nažalost, jedan od velikih problema jeste i nezainteresovanost roditelja s kojim dijete ne živi, a takve stvari ne možemo sankcionisati zakonom, jer kako natjerati jednu mamu ili tatu da voli svoje dijete i da brine o njemu? Zakonom sigurno ne možemo”, zaključuju iz Udruženja.

Samohrano roditeljstvo vodi često u siromaštvo i narednu generaciju

“Moj otac nikad nije platio izdržavanje. Dobrostojeći je, s velikom imovinom. Djeca iz njegovog drugog braka odrastala su u luksuzu”, kaže za CIN-CG mlada žena, sada u svojim kasnim dvadesetim. Nju i njene sestre podizala je samohrana majka, bez pomoći ostatka porodice.

“Majka je cijeli život bila u dugovanjima i kreditima. Morala je da proda i zemlju koju je naslijedila u bescijenje da bi nas podigla. To bi sada mnogo više vrijedilo”, govori ova djevojka.

Sada odrasla djeca pomažu majci da otplati dugove, koja će do 75. godine biti u kreditima.

Više istraživanja pokazalo je da su djeca samohranih roditelja u povećanom riziku od siromaštva, a naročito djeca samohranih majki. Jedna studija pokazala je da je preko 60 odsto djece koja odrastaju sa samohranim roditeljima u riziku od siromaštva, za razliku od oko 18 odsto djece koju odgajaju oba roditelja.

UNICEF je 2021. upozorio da je stopa siromaštva u porodicama samohranih roditelja u Crnoj Gori 35 odsto, što je značajno više od nacionalnog prosjeka od 25 odsto. Svako treće dijete u Crnoj Gori živi u riziku od siromaštva, a taj problem je naročito izražen na sjeveru zemlje.

U Crnoj Gori za sada nema istraživanja o materijalnoj situaciji samohranih i jednoroditeljskih porodica, ali su podaci o siromaštvu u generalnoj populaciji alarmantni.

Prema podacima Monstata za 2022. godinu, 34 odsto građana je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, ili su već izuzetno socijalno i materijalno ugroženi. Oko 23 odsto građana živi u domaćinstvima koja uz velike poteškoće sklapaju kraj s krajem, dok je onih koji uopšte ne moraju da razmišljaju o preživljavanju svega 0,6 odsto. Gotovo 65 odsto domaćinstava u Crnoj Gori ne može da priušti nedjelju dana odmora van svog prebivališta. Granica siromaštva prema Monstatu bila je prošle godine 450 eura po domaćinstvu.

Ovako zabrinjavajuća situacija, u ionako velikoj borbi samohranih roditelja da očuvaju i fizičko i mentalno zdravlje svoje djece, morala bi biti alarm za institucije da konačno posvete više pažnje ovoj kategoriji stanovništva i naprave svrsishodne reforme u ovoj oblasti, koje će se zaista moći primjenjivati u praksi.

Crna Gora nije potpisala Haški protokol

U izvještaju Evropske komisije (EK) za 2023. godinu navodi se da Crna Gora još nije potpisala Haški protokol iz 2007. godine, koji reguliše obaveze izdržavanja. Ovaj protokol obuhvata obaveze izdržavanja koje proizlaze iz porodičnog odnosa, krvnog srodstva, braka ili tazbinskog srodstva, uključujući obaveze izdržavanja djeteta, bez obzira na bračni status njegovih roditelja.

U Evropskoj uniji je 2021. godine oko 23 odsto djece bilo u riziku od siromaštva, na što je tada upozorio specijalni izvjestilac Ujedinjenih nacija (UN) za ekstremno siromaštvo i ljudska prava, Olivije De Šuter. On je u svom izvještaju istakao da su samohrane majke jedna od grupa u najvećem riziku od siromaštva, te da je za njih “žongliranje između brige o djeci i obaveza na poslu maltene nemoguće”. Žene su daleko češće samohrani roditelji od muškaraca u EU i predstavljaju čak 85 odsto. Preko 40 odsto ukupnog broja djece samohranih majki u EU je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti.