MALE HIDROCENTRALE OD EKOLOŠKE ŠTETE DO BOGAĆENJA POJEDINACA: Prazna korita pune džepove miljenika vlasti

Iako je ukupni potencijal planiranih malih elektrana zanemarljiv za energetski bilans i uprkos nemjerljivoj ekološkoj šteti, ne odustaje se od namjere da se subvencioniranom strujom, preko računa građana isisaju milioni eura 

Bajkovite pejzaže balkanskih zemalja, areala netaknute prirode, jezera, rijeka i bistrih planinskih potoka, ponegdje već smjenjuju slike suvih korita i nestalih životinjskih i biljnih vrsta. Bujaju samo novokomponovani bogati vlasnici malih hidroelektrana, na štetu prirode i o trošku građana. Ako se ostvari plan graditelja, bankara i vlada, da se od Slovenije do Albanije izgradi 3.000 malih hidroelektrana, Balkan bi mogao ostati bez jednog od najvrednijih resursa - vode i svega što (do)nosi.

Pod izgovorom korišćenja obnovljivih izvora energije, iako kapaciteti planiranih malih elektrana simbolično utiču na energetske bilanse, kroz subvencije isisava se novac iz državne kase. U Crnoj Gori je i većina ovih koncesionih poduhvata dostupna uglavnom ljudima bliskim vrhovima vlasti. Svojevrstan trougao u „antinatura koaliciji“ tvore – bankari. Rukopis je gotovo istovjetan u čitavom regionu.

Da je posljednji čas da se ovo zaustavi pokušava da ukaže organizacija Balkan River Defence (Odbrana balkanskih rijeka) organizujući, od početka ovog mjeseca pa sve do 8. Oktobra, Balkan Rivers Tour  tokom koje će obići  Albaniju,  Makedoniju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju.

Oni ističu da je važnost balkanskih rijeka i u tome što su, zahvaljujući još slobodnim vodotocima, stanište za 69 životinjskih vrsta koje nigdje drugo ne postoje, te da u njima živi i 40 odsto evropskih puževa i školjki.

Slovenački biolog Rok Rozman, osnivač organizacije Odbrana balkanskih rijeka za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Monitor kaže: „Na rijekama između Slovenije i Grčke predviđeno je 3.000 brana (velikih i malih). Ako se ovi planovi ostvare, ne samo lokalno stanovništvo, nego i Evropa će izgubiti posljednje netaknute i slobodne rijeke. Kontrast, da sjeverna i zapadna Evropa uklanjaju više od 3.000 brana, dok se u jugoistočnom djelu  pokušava izgraditi 3.000 novih, mnogo govori“.

On navodi da su hidroelektrane izgubile zeleni i obnovljivi status posljednjih godina, jer mnoge studije jasno pokazuju da je hidroenergetika krajnje destruktivna za okolinu, staništa i vrste, te kulturnu baštinu i održivi način života.

„Opšta slika je jasna: gradnjom brana ne planira se pomoći regionu da dobije više energije ili postane zelen u smislu proizvodnje, riječ je o pranju novca i korupciji. Međunarodni fondovi i velike hidro kompanije ne mogu graditi nove brane bilo gdje drugdje, pa su došli na Balkan, gdje zakonodavstvo EU još ne postoji i korupcija je i dalje široko rasprostranjena. Zbog toga se ne smije tolerisati gubitak posljednje divljine zbog dobiti već bogate manjine“, kaže Rozman.

Da je na teritoriji između Slovenije i Albanije planirana izgradnja gotovo 3.000 novih brana, objavljeno je i u studiji Finansiranje HE u zaštićenim područjima Jugoistične Evrope, koju su u martu prezentovale međunarodne organizacije EuroNatur i RiverWatch u saradnji sa lokalnim partnerima sa Balkana.

U studiji se navodi da su od 2005. godine Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD), Evropska investiciona banka (EIB) i Grupa Svjetske banke odobrile kredite i garancije od 727 miliona eura za 82 hidroelektrane na Balkanu. Ovo uključuje 37 projekata u zaštićenim područjima, kao što su nacionalni parkovi i Natura 2000 područja. Novac koji plasiraju komercijalne banke igra ključnu ulogu u omogućavanju kontroverznih projekata. Njihovo finansiranje je teže pratiti, ali autori studije su identifikovali 158 takvih slučajeva, od kojih su 55 u zaštićenim područjima. Najaktivnije komercijalne banke sa identifkovanim kreditima su austrijska Erste & Steiermaerkische banka i italijanska Unicredit grupa, od kojih je svaka finansirala po 28 projekata. U odjeljku Crna Gora pominje se i porodična Prva banka koja finansira posao familije Đukanović sa obnovljivim izvorima energije.

U Crnoj Gori se trenutno, prema podacima Ministasrtva ekonomije, električna energija proizvodi u 20 malih hidroelektrana (mHE). Pet je u vlasništvu Elektroprivrede Crne Gore, dvije u zajedničkom vlasništvu EPCG i norveškog NTE-a, a 13 su izgradile privatne kompanije od početka primjene programa podsticanja proizvodnje iz obnovljivih izvora energije. Zaključenim ugovorima o koncesiji, planirana je izgradnja ukupno 53 male elektrane.

Upravo ove male HE, kojima u najvećem broju rukovode kompanije sa licima povezanim sa vlašću, su pod lupom javnosti. Građani Andrijevice, Plava, Berana, Bijelog Polja, Murina, Gusinja, sela Bukovica i Štitarica, tokom prošle i ove godine, organizovali su brojne proteste zbog nezadovoljstva gradnjom mHE. Pitali su Vladu kako mogu da žive bez vode i tražili da se uvede zabrana na gradnju novih postrojenja.

„Uzeta nam je čitava rijeka, korita skoro da nema, sva je ukroćena u cijevi. Od izvora do kraja mjesne zajednice sagrađene su četiri  centrale“, priča za CIN-CG/Monitor Vesko Davidović, predsjednik Mjesne zajednice Šekular kod Berana.

Sličan je pejzaž i u Plavu gdje je podignuta mala hidroelektrana na Babinopoljskoj, a druga na Hridskoj i Treskavičkoj rijeci. Mještani kažu da je ostala pustoš – korita suva, riblji fond uništen.

„Dva puta smo im osporili gradnju, ekološki elaborat je vraćen na doradu jer je bio nepismen“, kaže za CIN-CG/Monitor Nikola Vemić iz Ekološkog pokreta Donja Bukovica. On objašnjava da su na dva skupa, koja su organizovali, okupili nekoliko stotina ljudi. „Doveli smo stručnjake, profesore iz Novog Sada, Zagreba, Škotske koji su pobili njihove navode o tome da neće biti ekološke štete“, priča Vemić.

Crnogorska Vlada posao oko malih HE pravda Direktivom EU iz 2009. godine,  prema kojoj bi države članice do 2020. godine trebalo da troše bar 20 odsto energije iz obnovljivih izvora. Vlada je taj prag podigla na 33 odsto.

Na iskustvo zemalja EU često se pozivaju i vlasnici mHE. Citiraju da u Evropi postoji 24.000 malih elektrana, te da je Norveška iskoristila 100 odsto vodnih potencijala, Francuska i Italija 86 odsto, Njemačka i Austrija 88 odsto.

„Ne smijemo smetnuti s uma da nije isto podsticati izgradnju malih hidroelektrana u Zapadnoj Evropi i na Balkanu. Rijeke Zapadne Evrope nijesu više u prirodnom stanju, dok veliki broj na Balkanu jeste“, objašnjava biolog Vuk Iković iz Organizacije KOD. On navodi da su „rijeke na kojima se grade mHE u Crnoj Gori potoci naspram velikog broja evropskih rijeka“. Staviti malu rijeku u cijev dugu nekoliko kilometara je uzimanje života tom prostoru i ekološki zločin.

Milija Čabarkapa iz NVO Green Home, kaže da je teško, kada se govori o izgradnji mHE, definisati glavne ekološke probleme: „Populacije nekih vodenih vrsta se smanjuju (ribe, vodeni insekti, vodene grinje, pijavice...). Mnoge vrste moraju da migriraju i prilagode se novim uslovima. Ukoliko im to uspije, stabilne populacije formiraće tek poslije decenije ili kasnije. Pojedina staništa biće trajno izgubljena“.

On objašnjava da se izgradnjom vodozahvata sprječava uzvodna migracija ribe i drugih organizama. „Ribe se u pritokama mrijeste. Kako se mHE obično grade samo na pritokama velikih rijeka, onemogućava se mrijest ribe. S obzirom da je predviđena gradnja većeg broja mHE na svim većim pritokama velikih rijeka u Crnoj Gori, uništavanjem manjih mrestilišta smanjiće se populacija ribe u pritokama i u velikim rijekama“, kaže Čabarkapa.

Iz Koalicije 27,  koja okuplja nevladine organizacije Green Home, Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), Sjeverna zemlja, Društvo mladih ekologa Nikšić i Zelena akcija/Friends of the Earth iz Hrvatske, nedavno su apelovali da se sve procedure odobravanja projekata, dodjele ekoloških saglasnosti i energetskih dozvola za mHE bez odlaganja obustave i uradi revizija već učinjenog. Oni tvrde da je većina koncesija dodijeljena bez validnih osnova, vodnih i bioloških, uz nepostojanje odgovarajućih planskih dokumenata, strateških smjernica i preciznih podataka o uticaju na životnu sredinu.

„Najveći problem je što nema procjene ekosistemske vrijednosti vodotokova koji se daju na koncesiju za takve projekte“, kaže za CIN-CG/Monitor Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta Ozon. On objašnjava da nije prepoznat značaj rijeka za život ljudi i lokalnu zajednicu, kao i potencijal za druge svrhe, kao što su vodosnabdijevanje, navodnjavanje, razvoj ribolovnog i drugih vidova turizma...

„Bez osnovne analize nadležni proglase da je javni interes da se grade mHE, što je apsurd, naročito ako je riječ o rijekama sa pitkom vodom, što je u svijetu prepoznato kao najvažniji prirodni resurs“, ističe Perović.

I biolog Iković ističe da je glavni problem to što Crna Gora nikad nije uradila studiju kojom se ocjenjuje stepen uticaja planiranih malih hidoelektrana na životnu sredinu i zdravlje građana. „Male HE su isplanirane u skladu sa interesima povezanih i uz to privilegovanih pojedinaca čime je interes građana sasvim zanemaren. Koncesionaru se izdaje na korišćenje čitavo slivno područje jednog toka tako da on sam bira na kojem će mjestu vršiti zahvat, a standardi zaštite životne sredine, upravljanja prostorom i poljoprivredom se usaglašavaju sa zahtjevima investitora“, kaže Iković.

On objašnjava da se definisanje ekoloških posljedica doživljava kao puka forma. „Stvarna, suštinska primjena standarda zaštite životne sredine je često okarakterisana 'anti-državnim gestom' jer su male hidroelektrane posao od 'javnog interesa', a povlašćeni investitor je već uložio novac pa 'nema smisla' da se odustane bez obzira na to što će to da uzrokuje nepovratnu štetu za građane i prirodu. Na ovaj način rukovodioci ustanova, svjesno ili ne, služe povlašćenim investitorima“, tvrdi Iković.

Iz Agencije za zaštitu prirode i životne sredine objasnili su da se postupak procjene uticaja sastoji od tri faze: odlučivanje o potrebi procjene uticaja, određivanje obima i sadržaja elaborata (faza koja nije obavezna), te davanje saglasnosti na elaborat procjene uticaja na životnu sredinu. Na pitanje da li su nekog odbili, navode slučaj mHE Đurička 1 u Plavu, nosioca projekta Plava Hidro Power iz Ulcinja, jer nije definisana zona sanitarne zaštite, pa se nije moglo utvrditi da li ima direktnog uticaja na vodoizvorište Jaseničke rijeke.

Očigledno da ekološka saglasnost do sada nije bila prepreka investitorima za gradnju. Uglavnom se ponavljalo „da nema negativnih uticaja na životnu sredinu i biodiverzitet“. Ekolozi i mještani godinama protestuju, jer se to pokazalo netačnim.

Iz Ministarstva ekonomije su kazali da planom za ovu godinu nije predviđeno izdavanje energetskih dozvola u oblasti hidroenergije, „osim za rekonstrukcije postojećih i izgradnju objekata na vodovodnim sistemima – dakle u oblastima koje apsolutno ne mogu biti dovedene u pitanje sa aspekta životne sredine“.

„Aktivnosti u prethodnom periodu sprovođene su u skladu sa važećim propisima, tako da ne postoji razlog za vanrednu reviziju“, navode iz Ministarstva uz najavu da će moratorijum biti na snazi i tokom 2019. godine.

Pored ekoloških problema, sve se više ističe i finansijska opravdanost mHE za državu i građane. Prema Zakonu o energetici, građani su dužni da plaćaju porez na nove obnovljive izvore energije u sklopu svojih računa za struju. Početkom 2017. ovi porezi su učetvorostručeni. Kompanije koje proizvode energiju iz obnovljivih izvora imaju podsticajne cijene i garantuje im se otkup proizvodnje tokom 12 godina. Izmjenama zakona prošle godine ukinut je i PDV na isporuku proizvoda i usluga za izgradnju električnih postrojenja za proizvodnju električne energije sa instaliranom snagom od 10MW, gdje vrijednost investicije premašuje pola miliona eura.

„Primjer biznisa mHE je među najboljim pokazateljima 'zarobljene države' u sektoru energetike - kada javne politike kreirate tako da budu u privatnom, a ne javnom interesu“, kaže za CIN-CG/Monitor Ines Mrdović iz MANS-a. Ona ukazuje na to da građani finansiraju profit privatnim investitorima, u zemlji u kojoj nema dovoljno bolnica, vrtića, škola, dnevnih centara...

„Šema koju Vlada sprovodi pod izgovorom dostizanja ciljeva u obnovljivim izvorima energije, pokazuje da se radi o biznisu privilegovanih pojedinaca, koji su bliski lideru DPS-a Milu Đukanoviću i vrhu te partije. Do sada se pokazalo da su samo privilegovani u tom biznisu, a primjer kompanije Hidroenergija Montenegro je veoma slikovit. Ta firma je imala studije o gradnji mHE u Beranama godinu prije nego je pokrenut tender za dodjelu koncesija, na kojem je pobijedila. U kasnijim godinama Vlada je firmi pomjerala rokove za ispunjavanje obaveza iz koncesionog ugovora, a nakon što su sagrađene mHE pokazalo se da je izostala bilo koja značajnija korist za lokalnu i ukupnu društvenu zajednicu. Štaviše, mHE su sagrađene tako da je mještanima bukvalno oteta voda iz rijeka, čime im je ugrozen život na tim područjima“, ističe Mrdović.

Prema podacima koje je MANS iznio na Regionalnoj konferenciji u julu, subvencije koje plaćaju građani čine više od polovine ukupnih prihoda vlasnika mHE. U periodu od 2014. do 2017, te firme su državi platile 12 puta manje za koncesije u odnosu na subvencije koje su platili potrošači. Ukupan prihod vlasnika malih HE bio je više od devet miliona eura, a od toga su subvencije građana 4,7 miliona. Troškovi koje su ove kompanije isplatile državi na ime koncesija iznose samo 430.000 eura.

Pozivajući se na Nacionalni akcioni plan korišćenja energije iz obnovljivih izvora, iz MANS-a su izračunali da će do 2020. naknada koju građani plaćaju za struju proizvedenu u mHE dostići iznos od gotovo 27 miliona eura.

Iz Ministarstva ekonomije su nam odgovorili da se „u ovim kvazianalizama veoma često prenebregava vrijednost investicija, koja je u ovih 13 objekata iznosila preko 40 miliona eura, da ukupan prihod ne predstavlja profit investitora, već da iz njega treba da pokrije i troškove amortizacije i operativne troškove, plati koncesionu naknadu“.

„Koncesiona naknada jeste bitan, ali nije najvažniji element eksploatacije prirodnih dobara jednog društva.  U navedenih dvije i po godine tih 4,7 miliona eura supstituisalo je uvoz električne energije u vrijednosti od oko tri miliona eura, omogućilo preko 80 radnih mjesta u zemlji, podiglo privrednu aktivnost u lokalnim zajednicama i stvorilo preduslove za dalji infrastruktirni razvoj tih krajeva“, ističu iz ministarstva.

Zanimljiva je računica ministarstva po kojoj potrošači u Grnoj Gori, godišnje preuzmu električne energije u vrijednosti od oko dvjesta miliona eura: „Za dvije i po godine, to odgovara iznosu od oko pola milijarde eura, pa navedenih 4,7 miliona vrijednosti iz malih hidroelektrana čini manje od  jednog procenta ukupne fakture. Istovremeno, u ovim postrojenjima proizvedeno je nešto više od jedan odsto ukupne energije u zemlji“.

Problem je što te milione za privatne mHE plaćaju građani, a njihov udio u projektovanom Vladinom cilju o 33 odsto energije iz obnovljivih izvora do 2020. godine skoro je zanemarljiv.

Iz Ministarstva tek sada najavljuju promjenu politike: „Izdavanje energetskih dozvola je stopirano s obzirom na činjenicu da je Crna Gora veoma blizu ispunjenja zadatog nacionalnog cilja od 33 odsto OIE u ukupnoj finalnoj potrošnjii energije, ali i kako bi preispitala neophodnost daljeg finansijskog podsticanja izgradnje objekata za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije“.

„Vlada ne planira da ubuduće finansijski podstiče izgradnju objekata za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Vlada će u narednom periodu nastojati da privlači investitore spremne da preuzmu tržišni rizik“, kažu iz Ministarstva ekonomije.

Lijepo sročeno, ali ne objašnjava do kada će trajati uspostavljeni harač miljenika vlasti preko subvencija. Na drugoj strani, potraga za novim investitorima i nove poreske olakšice alarm su da se sprema novi napad na ekosistem.

Rijeka Tara sa svojim kanjonom, slatkovodni sistemi Morače, Skadarskog jezera i Bojane su među najočuvanijim funkcionalnim ekosistemima u cijeloj Europi, ističe Rozman. „Kada vidite da veliki novac i lobiji napadaju ovaj raj, teško je ne djelovati. Ne znam jesu li građani Crne Gore svjesni toga što imaju, kakav potencijal za održivi turizam, sport... Veliki novac gura sve i vidi samo jednu stranu - gradi velike resurse i infrastrukturu kako bi zaradio više novca. No, postoje brojni dokazi da dugoročno to nije korisno za zajednicu, niti održivo“.

I rijeke u mreži DPS-a

Vlasnička struktura kompanija koje se bave obnovljivom energijom i grade male HE pokazuje da je znatan dio povezan sa predsjednikom Milom Đukanovićem i DPS-om, prezentovao je MANS.

Kompanija Đukanovićevog sina Blaža, BB Hidro, vlasnik je dvije koncesije za male HE. njegov brat od ujaka Milovan Maksimović gradiće još dvije, a kum Vuk Rajković dobio je koncesiju za četiri HE.

U poslu sa malim HE je i građevinski investitor Tomislav Čelebić. Konzorcijum u kome su Oleg Obradović, Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović iz takozvane ekipe Granda, već je sagradio šest malih HE, a dobili su koncesije za još 13.

Kompanija Kronor, iza koje stoje Žarko Burić, Željko Mišković i Predrag Bajović, zet bivšeg premijera Igora Lukšića, otvorili su HE sredinom prošle godine.

Fudbalski reprezentativac Stefan Savić, član konzorcijuma Hydro Bjelojević, takođe je u ovom poslu. Igor Mašović, član Opštinskog odbora DPS-a Andrijevice i brat gradonačelnika potkomovske varošice ima dvije male HE.

Dvije HE rade pod okriljem firme MN Power koja je u vlasništvu supruge Nenada Mićunovića, sinovca Branislava Brana Mićunovića.

Rijeka zarobljena u cijevima

Na rijeci Šekular kod Berana izgrađene su čak četiri male HE i voda bukvalno okovana cijevima.

Vesko Davidović, predsjednik Mjesne zajednice Šekular, prisjeća se kako je koncesionar obećao da će asfaltirati puteve. Kaže da su zaista asfaltirali, ali su ga i uništili mehanizacijom. Od miliona eura koje kompanija Hidroenergija zarađuje u Šekularu, mještani nemaju velike vajde, kaže Davidović. Kao pozitivno ističe što je dvadesetak radnika zapošljeno, uglavnom kao stražari i u službi održavanja. U međuvremenu, poslije brojnih protesta, ugrađen je mjerač koji pušta minimum vode u korito, pa je stanje bolje. Investitor najavljuje da će poribiti to što je ostalo od rijeke.

Davidović se prisjeća da su mještani 2012. kada je ugovor potpisan sa kompanijom Hidroenergija Montenegro, koja je izgradila četiri mHE u ovom mjestu, naivno povjerovali obećanjima prethodne DPS vlasti.

„Moj savjet mještanima u selima gdje se namjerava gradnja centrala jeste da sve preciziraju ugovorom. Možda i ne bi bilo strašno da je sagrađena samo jedna centrala, ali sa četiri cijelu rijeku su nam zarobili“.

Manastirska centrala ne kroti izvor

Prvu protočnu malu HE izgradila je Mitropolija crnogorsko-primorska, odnosno manastir Morača. U njoj se struja dobija na ekološki način slobodnim tokom i padom vode na turbinu. Otvorena je 2009. godine, kada su je u rad pustili tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i mitropolit Amfilohije.

„Koristimo vodu sa izvora koje je na imanju manastira. Centrala je od 12 kW i koristimo je za potrebe manastira“, kaže iguman Rafailo. Imali su, ističe, potrebne dozvole od države, ali su centralu izgradili sopstvenim novcem i ne dobijaju subvencije.

„Tu ispod sadašnje centrale i vodenice, za koju kažu da je starija od manastira, izgrađena je tokom Drugog svjetskog rata centrala. Tada je tu bio partizanski štab sa Pekom Dapčevićem. Radila je do poslije rata, a turbina se još nalazi u školi“.

Mala HE koja, kako kaže iguman, godišnje proizvodi 60.000 kW povezana je na energetsku mrežu. Na kraju godine sa računa manastira se odbija iznos struje koju su prebacili na mrežu.

Nedavno je objavljena vijest da će Mitropolija kod manastira Morače graditi i drugu malu centralu. Iguman Rafailo kaže da su to „samo razmišljanja“, jer nemaju novca.

Srpska buna protiv novih dahija

Stanovnici područja oko Stare planine u Srbiji, protekle sedmice podigli su pravu bunu protiv namjere da se gradi čak 50 elektrana na ovom području. Talas pobune zahvatio je i područja Lima, Rzava i drugih krajeva. Mediji pod kontrolom vlasti su to prigušili vijestima o „istorijskoj“ posjeti predsjednika Aleksandra Vučića Kosovu.

Tokom 2013. godine u Srbiji je 120 kompanija dobilo lokacije za izgradnju malih hidroelektrana, a katastrom MHE je određeno oko 870 potencijalnih lokacija, sa ukupnim potencijalom manjim od jednog procenta energetskog bilansa.

Dekan Šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu dr Ratko Ristić je početkom godine, u otvorenom pismu gradu Pirotu na čijoj teritoriji se planira gradnja malih HE, upozorio: „Ozbiljne diskusije o celishodnosti korščenja mHE, pogotovu u zaštićenim brdsko-planinskim područjima, se vode u Evropskom parlamentu zbog izraženih negativnih, ekoloških efekata, pogotovo u alpskim oblastima Austrije, Nemačke, Francuske i Italije. Najviše primedbi se odnosi na degradaciju ekosistema, smanjenje biodiverziteta, fragmentaciju staništa riba i pojačanu eroziju. Evropska komisija je Rumuniji dala obavezujući nalog da ispita održivost koncepta mHE, jer su u jako kratkom periodu podigli preko 500 objekata i značajno narušili kvalitet akvatičnih ekosistema u svojim brdsko-planinskim područjima. Predlaže se ukidanje stimulativnih tarifa za energiju proizvedenu u mHE, kako bi se obezbijedili jednaki uslovi za sve učesnike na tržištu energije, pri čemu se naglašava da mHE daju malu energetsku korist, a nanose nesrazmerno velike ekološke štete“.

Povodom najnovijih protesta profesor Ristić je u izjavi NIN-u podsjetio da su međunarodne studije ustanovile da je izgradnja osam mHE u Albaniji, Hrvatskoj i Makedoniji dovela do nestanka ili ugrožavanja endemskih ili zaštićenih vrsta riba, ugrožavanja vodosnabdijevanja lokalnih zajednica i intenzivne erozije na pristupnim putevima. On je napomenuo da izgradnja mHe donosi korist jedino pojedincima i interesnim grupama, investitorima, proizvođačima opreme i korumpiranim državnim službenicima.

Listu investitora u Srbiji, kako je to običaj u regionu, predvode ljudi bliski režimu, među kojima se ističe ime Nikole Petrovića, kuma predsjednika Aleksandra Vučića.

Predrag NIKOLIĆ