OSIGURANJE OD POVREDA NA RADNOM MJESTU NEDOVOLJNO REGULISANO U CRNOJ GORI: Život košta 6.200 eura

Da su premije osiguranja koje uplaćuju poslodavci male pokazuje i slučaj u kojem je sud naložio kompaniji da porodici stradalog isplati osam puta veći iznos. Radnici na crno, kakvih je trećina u građevinarstvu, praktično su bez zaštite

Poslodavci za radnike u crnogorskim građevinskim kompanijama za obavezno osiguranje od povreda najčešće uplaćuju minimalne premije od jedan i po do dva eura mjesečno, pa u slučaju smrti njegova porodica može dobiti obeštećenje od osiguravajuće kuće u iznosu do 6.200 eura. Ako radnik ako zadobije potpuni i trajni invaliditet najvišeg stepena može računati na dvostruki iznos do - 12.400 eura.
To pokazuje podaci iz istraživanja Sindikata građevinarstva i industrije građevinarskog materijala, djelatnosti u kojoj se dešava najviše smrtnih slučajeva i teških povreda na radu, odnosno oko 40 odsto od ukupnog broja.
Predsjednik ovog granskog sindikata Nenad Marković kazao je za razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da je ovaj način osiguranja potrebno mijenjati, jer ne obezbjeđuje nikakvu socijalnu sigurnost radniku i naročito njegovoj porodici u slučaju smrti ili trajne invalidnosti i dalje radne nesposobnosti nosioca domaćinstva.

Poslodavci štede i na osiguranju

Marković je u rekao da se ovo odnosi na legalno zaposlene radnike za koje poslodavac plaća obavezno osiguranje od povreda na radu. Oni koji su angažovani “na crno” nemaju bilo kakvo osiguranje. To je, kaže, slučaj sa svakim trećim radnikom u građevinarstvu, koji su posebno ugroženi. Oni i njihove porodice za eventualne naknade moraju privatno da tuže poslodavca i dokazuju da je bio angažovan i da je nezgodu imao na takvom radnom mjestu.
”Zakon o zaštiti i zdravlju na radu u Crnoj Gori obavezuje poslodavce da na njihov teret kolektivno osiguraju zaposlene od povreda na radu i profesionalnih bolesti. To u praksi znači da poslodavci u građevinarstvu šteda i na ovome i da osiguravaju zaposlene na minimalne naknade - premije od 1,5 eura po zaposlenom. Ovaj dio se odnosi samo na privredna društva koja legalno posluju, dok je veliki broj u neformalnoj ekonomiji koji ne osiguravaju zaposlene, gdje ne postoje ugovori o radu ili drugi radno-pravni ugovori”, kazao je Marković.

Za trajni invaliditet 12.400 eura

On je naveo primjer jedne građevinske kompanije koja osigurava radnike od povreda radu na premiju od dva eura mjesečno.

”Prema ovom iznosu premije i ugovorenim uslugama osiguranja isplaćuje se: za smrt usljed nezgode 6.200 eura, smrt usljed bolesti 3.100 eura i u slučaju potpunog invaliditeta 12.400 eura”, kazao je Marković.
On navodi primjer građevinske kompanije koja je bila kriva za nezgodu na gradilištu u kojoj je poginuo njihov zaposleni. Njegova porodica tužila je ovu firmu za naknadu štete.
”U odnosu na stvarnu štetu, koja podrazumijeva materijalnu i nematerijalnu, usljed povrede na radu sa smrtnom posljedicom, porodici stradalog radnika je po pravosnažnosti presude od ovog poslodavca isplaćen iznos od 50.000 eura. Očito je nesrazmjeran i veliki raspon između suma koje u slučaju nezgoda isplaćuju osiguravajuće kuće i dosuđuju nadležni sudovi. U Evropi, poslodavci zaposlene osiguravaju na adekvatne iznose, tako da u slučaju nesreće na poslu ili bolesti, ne trpe njihova preduzeća, a oštećeni radnici i njihove porodice imaju odgovarajuću materijalnu satisfakciju”, kazao je Marković.
Iz Udruženja zaštite i zdravlja na radu naveli su da je crnogorskim Zakonom o zaštiti i zdravlju na radu definisano: “Poslodavac je dužan da zaposlene obavezno osigurava od povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom. Premije za osiguranje iz stava 1 ovog člana padaju na teret poslodavca, a određuju se u zavisnosti od nivoa rizika od povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom”.

Zakon nije definisao minimum

Njihova iskustva su da većina poslodavaca tek nakon inspekcijskog nadzora i angažovanja stručnih lica ili ovlašćenih organizacija za poslove zaštite na radu, kontaktiraju osiguravajuća društva i dogovaraju polise kolektivnog osiguranja za radnike.
”Ovo se odnosi na sve poslodavce, pa samim tim i na one iz oblasti građevinarstva. Cijenu osiguranja određuje osiguravajuće društvo, ali po našem saznanju one su simbolične od jedan do najviše pet eura mjesečno. Samim tim su i premije za povrede i povrede sa smrtnim ishodom simbolične, od par stotina do deset hiljada eura. Nismo do sada imali zahtjev osiguravajućih društava za konsultacije o određivanju ‘nivoa rizika od povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom’, već to oni rade po njihovim metodama”, saopštili su iz ovog stručnog udruženja.
Koliko je njima poznato, ne postoji zakonski minimum iznosa za kolektivno osiguranje od povreda na radu zapolenih, a osiguravajuće kuće, što se isplate tiče, poštuju ugovorene iznose.
U Udruženju smatraju da je zakonski status kolektivnog osiguranja od povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom u Crnoj Gori vrlo loš, kao i da je slično i u zemljama Zapadnog Balkana.

Premije osiguranja da idu u neprofitni državni fond

”Mišljenja smo da kolektivno osiguranje radnika ne treba da bude povjereno osiguravajućim društvima koja tržišno posluju, već da se treba ugledati na Njemačku, Italiju i druge napredne zemlje Evropske unije, gdje postoje potpuno posebna osiguravajuća društva samo za osiguranje od povreda. Ona su pod državnom kontrolom i neprofitna su, odnosno sva uplaćena sredstva se ulažu u liječenje, rehabilitaciju povrijeđenih radnika, kao i prevenciju povreda na radu. Takva osiguravajuća društva se ozbiljno bave prevencijom zaštite na radu, rehabilitacijom povrijeđenih radnika, zbrinjavanjem bračnim drugova i djece poginulih radnika. Sigurno je to kompleksan put za našu državu, ali kada već takva praksa postoji u zemljama EU, zašto da i Crna Gore ne krene istim putem”, saopštili su iz Udruženja zaštite i zdravlja na radu.
Izvršni direktor Nacionalnog biroa osiguravača, institucije koja okuplja sve osiguravajuće kompanije u Crnoj Gori, Boris Šaban kazao je da Zakon o zaštiti i zdravlju na radu propisuje da je svaki poslodavac, bez obzira na djelatnost kojom se bavi, dužan da osigura zaposlene od nezgode/povrede na radu, profesionalnih i bolesti u vezi sa radom, pa bi i građevinske kompanije, ako zakonito posluju, morale to da rade.

Premija zavisi od rizika

”Zakon ne definiše minimalni iznos, odnosno osigurane sume za pojedine rizike osiguranja na koje je potrebno zaključiti osiguranje već on zavisi od poslodavca i ugovora koji postigne sa osiguravajućom kućom. Iznos premije, odnosno cijene polise zavisi najviše od odabranih osiguranih suma za pojedine rizike”, kazao je Šaban.
Kolektivno osiguranje zaposlenih od posljedica nesrećnog slučaja, kako je kazao treba da pokriva sve zaposlene prema kadrovskoj evidenciji i to uglavnom 24 sata bez prostornog i vremenskog ograničenja pri i van obavljanja redovnog zanimanja.

”Ugovorom o osiguranju određuju se osigurane sume i shodno procjeni rizika odgovarajuće premije osiguranja, odnosno cijena osiguranja. Ukoliko dođe do nezgode, nakon završenog liječenja oštećenik sa prikupljenom ljekarskom i ličnom dokumentacijom predaje zahtjev za naknadu iz osiguranja nakon čega osiguravač, odnosno ljekarska komisija utvrđuje procenat trajnog invaliditeta. Procenat invaliditeta koji odredi ljekarska komisija se primjenjuje na unaprijed definisanu sumu osiguranja i na taj način se određuje naknada iz osiguranja po osnovu rizika invaliditeta. Na primjer, ukoliko je osigurana suma za invaliditet 15.000 eura a utvrđeni procenat invaliditeta je 20 odsto oštećeniku se isplaćuje 3.000 eura. U slučaju smrti, zakonskim nasljednicima se isplaćuje unaprijed definisana suma. Na primjer, ukoliko je osigurana suma za smrt usljed nezgode 15.000, nasljednicima se isplaćuje ta suma “, rekao je Šaban.
Pored rizika smrti i trajnog invaliditeta, poslodavci mogu, kako kaže Šaban, zaključiti osiguranje i za dodatna pokrića kao što je dnevna naknada, troškovi liječenja, mjesečna naknada za nezgodu i slično.

U prosjeku - malo

Šaban navodi da iznos premije osiguranja od povrede na radu koju poslodavac dogovara sa osiguravajućom kućom zavisi od djelatnosti kojom se firma bavi, izabranih rizika osiguranja, osiguranih suma, broja zaposlenih, prethodnih štetnih događaja i slično.
”Građevinarstvo, kao djelatnost, spada u rizičnije grupe poslova, te je i premija osiguranja uglavnom veća. Međutim, kako se pojedini parametri koji utiču na premiju, ugovaraju direktno sa poslodavcem, premija osiguranja se može prilagoditi specifičnosti pojedinog ugovora. Za industriju građevinarstva nemamo izdvojene podatke, ali prosječna premija koju poslodavci plaćaju po zaposlenom u Crnoj Gori iznosi oko 10 eura na godišnjem nivou uzimajući u obzir sve djelatnosti”, naveo je Šaban.

Goran Kapor