POLITIČARI PODSTIČU PODJELE: Prešlo im u naviku, a nema ko da ih kazni

I pored jasnih zakonskih normi, dio političara se čak ni uslovno niti novčano ne kažnjavaju za konstantno sijanje verbalne mržnje

Predrag NIKOLIĆ/Đurđa RADULOVIĆ

„Spajiću, vi nemate politički problem, vi imate medicinski problem. Vi ste patološki lažov. Ovo je uvreda, jeste. Ovo je uvreda i ovo je riječ koja potpuno odgovara onom što ja mislim o vama.“ Ovo su riječi koje je bivši premijer i poslanik Ujedinjene reformske akcije (URA) Dritan Abazović uputio aktuelnom premijeru Crne Gore Milojku Spajiću, tokom premijerskog sata u Skupštini Crne Gore, 19. jula. Abazović je ove riječi uputio Spajiću u vezi sa predizbornim obećanjima pokreta Evropa sad (PES) o povećanju plata i penzija.

Nekoliko dana kasnije, 23. jula, Abazović je završio svoj govor, kako je sam rekao, „jednom pjesmicom“, kojom je prozvao Ervina Ibrahimovića, predsjednika Bošnjačke stranke, koja je ušla u sastav rekonstruisane Vlade Crne Gore. „Ne može se doć' do plaže, sve su straže Ibrahimović Draže“, izrecitovao je, praveći aluziju na četnički poklič „Sve su straže generala Draže“. Samo nešto ranije, Abazović je sam bio meta sličnih aluzija sa četničkim pokretom, naročito nakon potpisivanja Temeljnog ugovora i uspostavljanja srdačnih odnosa sa Beogradom, pogotovo vrhom Srpske pravoslavne crkve (SPC) i predsjednikom Aleksandrom Vučićem.

Ulazak Bošnjačke stranke u rekonstruisanu Vladu zajedno sa strankama prosrpskog Demokratskog fronta prokomentarisao je na problematičan način i poslanik Socijaldemokrata (SD), Nikola Zirojević. „Bošnjačkoj stranci, nakon ovoga što će uraditi, ostaje samo da im se izruči jedna El fatiha“, kazao je Zirojević tokom sjednice 23. jula, tokom koje se raspravljalo o rekonstrukciji Vlade. On je potom nastavio da recituje na arapskom jeziku. Fatihom se u Islamu izražava saučešće povodom nečije smrti ili se moli za nečiji spas.

Julska rekonstrukcija Vlade Crne Gore i predstavljanje programa Evropa sad 2 izazvali su lavinu uvredljivih komentara i zapaljujućeg govora. Političari su posljednjih godina jedan od generatora govora mržnje. Iako bi akteri političke scene, shodno uticaju koji imaju u društvu, morali snositi posljedice za neetičke ili protivzakonite izjave, oni su nedodirljivi. Govor mržnje političara u Crnoj Gori uglavnom se ne sankcioniše.

Prema statistici predmeta koji se vode u instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (ombudsman) u 2023. bilo je 12 predmeta iz oblasti govora mržnje i još sedam predmeta u oblasti javnog diskursa/medija. Tokom 2022. godine bilo je 16 predmeta govora mržnje i 14 predmeta u oblasti javnog diskursa/medija; u 2021. godini u radu je bilo 10 predmeta zbog govora mržnje i četiri u oblasti javnog diskursa/medija, a 2020. godine sedam, odnosno šest predmeta.

„Iako je sloboda političke debate u samoj srži koncepta demokratskog društva, predstavnik/ca određene političke partije neminovno izlaže svaku svoju riječ i postupak pažljivoj analizi i novinara i šire javnosti. Od odbornika/ca i poslanika/ca se očekuje da razvijaju vrijednosti koje prihvataju različitosti, afirmišu solidarnost i odbacuju svaki vid stigme i diskriminacije kao neprihvatljiv, jer oni imaju uticaj na širu javnost, građane i građanke koje predstavljaju, pa stoga njihova riječ, stav i mišljenje imaju potencijal da utiču na javno mnjenje i oblikuju ga“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) Nerma Dobardžić, zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

Marko Savić, profesor Fakulteta političkih nauka u Podgorici, za CIN-CG kaže da zapaljivi govor političara ima direktan uticaj na građane: „Govor mržnje političara direktno će uticati na normalizovanje takvog govora u javnom prostoru, a onda i na normalizovanje upotrebe takvog govora među građanima. Drugo, ovim se smanjuje rezistentnost društva kao cjeline na pojave isključivosti, etnocentralizma, šovinizma, nacionalizma itd. Smanjuje se društveni okvir u kojem će biti mjesta za drugo i drugačije. Govor mržnje, posebno kad dolazi od političara, dodatno pocrtava i produbljuje polarizaciju društva i predstavlja prijetnju društvenom skladu. Sad već postoji veliki broj naučnih studija koje su i na kvantitativan način ukazale na korelaciju govora mržnje političara i povećanje nasilja u društvu.“

Pojedini političari kontinuirano šire govor mržnje

Sredinom juna, tokom proslave 166 godina od jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića, obilježio je riječima: „Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati“. I pored najava, koalicioni partneri u Nikšiću nijesu kaznili ovakav gradonačelnikov manir, a Više državno tužilaštvo još uvijek izviđa ovaj slučaj.

Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, u junu 2021, Kovačević je na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid: „Uostalom, mislim da nije bilo genocida u Srebrenici i mislim da sam time sve rekao“. Zbog negiranja genocida u Srebrenici, VDT u Podgorici je u septembru 2021. podiglo optužni prijedlog. Krivični zakonik je jasan i za negiranje genocida predviđa kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina. Međutim, Viši sud u Podgorici ga je oslobodio. Utvrdio je da svojom izjavom nije izazivao nacionalnu i vjersku mržnju.

Kovačević je više puta javno podržao četnički pokret: objavljivao je slike sa četničkom kokardom, podržavao slavljenje članova ovog pokreta, te je prisustvovao otkrivanju spomenika Draže Mihailovića u Bileći, 2019.

Kovačević je više puta u javnosti pjevao problematične pjesme koje se mogu razumjeti kao prijetnje, slavljenje zločina mržnje i etničkog čišćenja. Tako je na proslavi dana Svetog Vasilija Ostroškog, 2021. pjevao četničku pjesmu „Morem plovi jedna mala barka“ i stihove pjesme „Čiča Dražo, gde je moje dijete“. Na proslavi Srpske nove godine 2023. zapjevao je „Leleču Turci, Kukaju Bule“.

Kovačević se žalio da njega često ispituju zbog sličnih ispada, a da niko ništa ne pita Mila Đukanovića i Danijela Živkovića, kako je naveo, „zbog mnogo eksplicitnijih stvari“.

Političari u Crnoj Gori skloni su ovakvim ispadima bez obzira na stranku kojoj pripadaju.

Predsjednik DPS-a, Danijel Živković, izjavio je da će u slučaju hapšenja bivšeg partijskog šefa Đukanovića njihov odgovor biti radikalan.

Bivši premijer, predsjednik i trodecenijski lider DPS-a, Milo Đukanović, je u intervjuu krajem aprila konstatovao da je crnogorsko društvo – društvo osvetnika. Pominjao je ćeraniju, krvnu osvetu, revanšizam... Iz Višeg tužilaštva u Podgorici su saopštili da nema osnova za pokretanje postupka protiv Đukanovića zbog njegovih izjava u ovom intervjuu.

Par mjeseci nakon gubitka vlasti, u avgustu 2020, Đukanović je izjavio da će, ako bude potrebno, braniti Crnu Goru iz šume. Tužilaštvo je i tada ocijenilo da nema elemenata krivičnog djela.

Poslanik PES-a, Darko Dragović, je u Skupštini Crne Gore, početkom godine, grubo vrijeđao poslanika DPS-a, Oskara Hutera. „Gospodine Hutere, ne možete da imate istu emociju kakvu ja imam, kakvu ima Radunović, Mugoša, i kako svi mi ovdje autohtoni Crnogorci imamo prema borbi naših predaka za slobodu Crne Gore“, naveo je Dragović vrijeđajući Hutera zbog njegovog austrijskog porijekla.

Sankcija za kontinuitet govora mržnje pojedinih političara za sada nema. O toj nekažnjivosti Savić kaže: „To govori da ne postoji sistemski odgovor na problem. On kao takav, moguće, nije ni prepoznat od strane institucija, a tek onda ne možemo govoriti o upotrebi ili izostanku upotrebe relevantnih mehanizama. To stvara situaciju u kojoj je sistem podržavajući za ovakve oblike ponašanja dodatno pojačavajući značaj poruke da je takvo nešto dozvoljeno, nekažnjivo, prihvatljivo i normalno“.

Društvene mreže političara- sredstvo za lako širenje zapaljivih narativa

Mreža za izvještavanje o različitosti (RDN) i Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) su tokom zajedničkog monitoringa govora mržnje primijetili da su društvene mreže plodno tle za lako i brzo širenje zapaljivih narativa. Tu se naročito ističe Vladislav Dajković, predsjednik prosrpske partije Slobodna Crna Gora, trenutno funkcioner u Glavnom gradu.

Dajković na svojim mrežama u kontinuitetu negira genocid u Srebrenici. On je početkom ove godine protestovao i zbog predloga Bošnjačke partije da se masakr Bošnjaka u selu Šahovići iz 1924. proglasi genocidom. Dajković je taj predlog nazvao „pokušajem da se na Srbe stavi etiketa genocidnog naroda“.

Dajković je aktivno objavljivao na društvenim mrežama u vezi sa UN Rezolucijom o Srebrenici, gdje je osim što je negirao genocid, optužio Jovanu Marović, koja je bila pokretač ideje o crnogorskom sponzorstvu Rezolucije, da ima određene „namjere prema srpskom narodu“, te da će njena ideja dovesti do toga da „Srbi u Crnoj Gori finansiraju svoju titulu genocidnog naroda“. Ovakvi statusi Dajkovića doveli su do lavine komentara mržnje prema Marović i ostalim pokretačima ideje o kosponzorstvu Rezolucije.

I ne samo to. Ovakvi statusi Dajkovića doveli su do komentara mržnje i „sa druge strane“, koji su zaista vrijeđali Srbe i samog Dajkovića. Ovakve komentare Dajković nije brisao, iz čega se jasno vidi šta je njegov politički cilj sa ovakvim komentarima - ubjeđivanje svojih podržavalaca da su Srbi i on kao njihov vođa žrtve.

RDN i CIN-CG su više puta reagovali na opasnost narativa viktimizacije, odnosno stavljanja u ulogu žrtve. To je vrsta štetne političke manipulacije kojom su se prosrpski političari u Crnoj Gori, a posebno Dajković, služili u periodu izglasavanja UN Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Svojim glasačima i podržavaocima, ovi političari poručuju da su oni ti koji su žrtve, i da „nas (Srbe) svi drugi mrze“. Tako se grupa ujedinjuje u mržnji i apstraktnom „otporu“ prema svim drugim grupama, koje postaju neprijatelji.

Samo 11 krivičnih presuda za govor mržnje

Akcija za ljudska prava (HRA) je prije dvije godine uradila analizu koja je pokazala da se zbog govora mržnje od 2010. godine pred sudovima odlučivalo u 31 slučaju, a samo je 11 njih završilo krivičnim presudama koje se odnose na govor mržnje. Među osuđenima nije bilo političara. Jedan od zaključaka HRA je da se govor mržnje najprije mora suzbiti kada dolazi od visokih državnih zvaničnika, odnosno onih koji imaju najviše uticaja u društvu.

Govor mržnje se u Crnoj Gori može procesuirati krivično i prekršajno. Postoji set zakona koji zabranjuju diskriminaciju i govor mržnje: Zakon o zabrani diskriminacije, Zakon o medijima, Zakon o elektronskim medijima, Zakon o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, Zakon o slobodi vjeroispovijesti i Zakon o izboru odbornika i poslanika. Krivični zakonik sadrži tri krivična djela koja inkriminišu govor mržnje, jedno od njih je krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

„Zaštitnik se, pored postupanja po pritužbama i sopstvenoj inicijativi, više puta oglašavao pozivajući na kulturu dijaloga, toleranciju i govor bez uvreda i omalovažavanja drugih. Ipak, i dalje ostaje zapažanje da se govor mržnje, zasnovan na različitim ličnim svojstvima potencijalnih žrtvi, najčešće procesuira u postupku utvrđivanja prekršajnopravne odgovornosti, gdje se izriču novčane kazne ili uslovne osude, a izostaje krivično gonjenje, pa se na taj način ne šalje jasna poruka da se na ove delikte mora reagovati izricanjem djelotvornih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija“, kaže Dobardžić.

Za političare, za sada, nema ni uslovnih ni novčanih kazni, oni i dalje nesmetano huškaju govorom mržnje. Ne smije se zaboraviti da je govor mržnje često uvertira u fizičko nasilje i zločine.

U zemljama EU na snazi je drugačija praksa. Krajem prošle godine Evropski sud za ljudska prava proširio je odgovornost političara za govor mržnje na internetu. Povod je bila objava lokalnog poslanika iz političke stranke Nacionalna Fronta koji je učestvovao na francuskim parlamentarnim izborima. Tokom izborne kampanje objavio je na „zid“ svog Facebook profila objavu o svom protivkandidatu. Druge dvije osobe komentarisale su tu objavu, ostavljajući komentare koji su poticali na mržnju protiv muslimana. Političar je zajedno sa autorima komentara osuđen na zagovaranje nasilja i mržnje i kažnjen sa 3.000 eura.

Početkom 2022. francuski političar je u intervjuu izjavio o djeci koja dolaze kao izbjeglice bez pratnje: „Nema razloga da oni budu ovdje, oni su lopovi, oni su ubice, oni su silovatelji, to su oni, njih treba vratiti.“ Novčano je kažnjen sa 10.000 eura za podsticanje rasne mržnje.

Gradonačelnik jednog rumunskog grada je u januaru 2020. naveo da ljudi iz romske zajednice treba da imaju dozvolu da imaju djecu, optužujući ih da dobijaju djecu s ciljem da dobiju stabilan izvor prihoda. Nacionalni savjet za borbu protiv diskriminacije izrekao je novčanu kaznu od 10.000 leja (2.100 eura).

Slične novčane kazne ili kazne rada u javnom interesu zabilježene su i u drugim zemljama EU. Davne 1979. holandski političar je zbog letka upućenog bijelim Holanđanima, u kojem se navodilo: „velikom dijelu naše populacije dosta je prisustva stotine hiljada Surinamaca, Turaka i drugih takozvanih gastarbajtera… vlasti moraju da se pobrinu da ovi neželjeni stranci napuste našu zemlju što prije“, kažnjen zatvorskom kaznom od dvije sedmice.