SPECIJALNA BOLNICA ZA PSIHIJATRIJU U DOBROTI: Kao u Letu iznad kukavičjeg gnijezda

Nezakonit prijem maloljetnika se nastavlja; bolnica je pretrpana licima upućenim od strane suda i osobama bez porodične i stambene sigurnosti. Nasilje među pacijentima je učestalo, kreveta je manje nego bolesnika, a kadra nedovoljno.

Tijana Lekić

U vrijeme pandemije COVID-19, Luka (pravo ime poznato redakciji), tada 25-godišnjak, prolazio je kroz težak životni period. 

„Imam neku vrstu predispozicije za mračne misli i jedno vrijeme koristio sam prekomjerno psihoaktivne supstance. Iako sam bio kod raznih psihijatara, nisu mi mogli pomoći. Tek nakon raznih događaja sam jasno shvatio da su tadašnje štetne navike, kao i mračne misli bile simptom drugih dubljih procesa“, kazao je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).   

Izolacija, sve komplikovaniji odnosi sa ljudima i pogoršano mentalno stanje doveli su do toga da pokuša samoubistvo. Nakon toga prvo je smješten u Klinički centar Crne Gore (KCCG), a odatle je upućen u Specijalnu bolnicu za psihijatriju u Dobroti (SBP Dobrota).

„Kada sam stigao u Dobrotu, dežurna doktorka se žalila da nema mjesta za mene. Međutim, ubrzo je našla rješenje, otpustili su jednog pacijenta kako bi mene smjestili.“

Direktor SBP Dobrota, dr. Aleksandar Mačić, uskoro će steći uslove za penziju, nakon 38 godina predanog rada u zdravstvu. Tokom svoje karijere, sedam godina proveo je u hitnoj službi, 15 godina u Centru za mentalno zdravlje pri Domu zdravlja u Kotoru, a 16 godina radio je kao psihijatar i obavljao rukovodeće funkcije u SBP u Dobrota. 

Njegov nasljednik neće imati lak zadatak. SBP Dobrota je jedina ustanova zatvorenog tipa te vrste u Crnoj Gori, otvorena još 1953. godine. Prosječna popunjenost bolnice često je veća od njenih kapaciteta. Mačić je za CIN-CG rekao da bolnica, iako raspolaže sa 233 kreveta, trenutno ima 243 pacijenta, uz dodatnih 20 koji dolaze vikendom.

Neki spavaju na dušecima na podu. Kompleks nije ograđen, nema liftova, a zgrade su povezane samo stepenicama. Tehničari su preopterećeni, osoblja je nedovoljno.

„Nakon što sam pokušao da se ubijem, bio sam u takozvanoj sedmici, odnosno odjeljenju 7M, muškom odjeljenju za akutne psihoze.“

Zatvorska pravila među pacijentima: ćutnja iz straha

Luka je u bolnici proveo oko dvije nedjelje, a izašao je na sopstvenu inicijativu jer su, kako kaže, na odjeljenju za akutne psihoze uslovi užasni. Opisuje da se odjeljenje nalazi uz dugački hodnik sa sobama sa obje strane. Svaka soba ima po šest kreveta, podijeljenih pregradnim zidom, što ne pruža ni minimum privatnosti – sve je to, kaže, više ličilo na zatvor nego na bolnicu.

U samo dvije nedjelje boravka u SBP Dobrota, Luka je doživio niz trauma koje i danas nosi sa sobom. Nekoliko dana nakon prijema, svjedočio je smrti pacijenta koji se ugušio pored njega.

„Taj čovjek je imao zdravstvene probleme, tih dana sam bio svjedok dva njegova napada gušenja, spasili su ga drugi pacijenti jer zbog ogromnog obima posla često tehničari ne uspijevaju da reaguju na vrijeme.“

Kada se dogodio treći napad, niko nije stigao.

„Dan danas osjećam grižu savjest jer nisam uspio da pomognem tom čovjeku.“

Iz bolnice nisu htjeli da potvrde, niti komentarišu ovaj slučaj.

Međutim, Luka ističe da to nije jedina trauma koju nosi iz SBP Dobrota.

„Začuđujuće je da su u istom prostoru bili smješteni auto-agresivni slučajevi, kakav sam ja tada bio, sa onima koji su bili agresivni prema drugima.“

Ubrzo nakon smrtnog slučaja, desio se i fizički napad među pacijentima. Jedan njegov cimer je „krizirao“ za cigaretama, dok je drugi spavao i pored njega je bila kutija duvana.

„Kada je prvi krenuo da uzme cigaretu, drugi se probudio i fizički napao ovoga koji je pokušao da dođe do duvana, optužujuži ga za krađu.“

Nasilje i zlostavljanje se nastavilo i narednih dana. „Nije pametno prijaviti nasilno ponašanje jer sa tom osobom provodiš 24 sata dnevno,“ kaže naš sagovornik.

Iako bi SBP Dobrota trebalo da pomogne i osobama sa ozbiljnim psihičkim smetnjama, kao i onima koji žele da se liječe samoinicijativno, u praksi to često nije moguće. Bolnica trpi ogroman pritisak zbog preopterećenosti sudskim i socijalnim pacijentima, a nezakonite hospitalizacije maloljetnika i dalje se nastavljaju, uprkos zakonskim ograničenjima. Sve to dovodi ovu ustanovu na ivicu funkcionisanja – i zakonski i ljudski.

Sudski pacijenti iscrpljuju SBP Dobrota

SBP Dobrota se suočava s neriješenim problemima pravnog i socijalnog sistema. Sudsko odjeljenje formirano je 2006. godine odlukom Vlade Crne Gore kao privremeno rješenje za smiještaj tkz. sudskih ili forenzičkih pacijenata kojima je sud izrekao mjeru obaveznog pshijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, kao i obavezno liječenje bolesti zavisnosti. 

Iako forenzičko odjeljenje u SBP Dobrota raspolaže sa 21 krevetom, trenutno se u bolnici nalazi 98 sudskih pacijenata.

Direktor Mačić je objasnio da su sudski pacijenti raspoređeni na forenzičko, akutno i odjeljenje za bolesti zavisnosti.

„Ovi pacijenti se stoga smještaju i po drugim odjeljenjima, što predstavlja određene sigurnosne rizike. Na primjer, na odjeljenju za akutne psihoze hospitalizovani su i pacijenti s izrečenim sudskim mjerama, kao i pacijenti s problemima zavisnosti od alkohola i psihoaktivnih supstanci“, upozorava Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman).

Ombudsman dodaje da ovakva miješana patologija predstavlja značajan izazov za kliničku praksu i ispunjenje zahtjeva za liječenje.

„Različite terapijske potrebe, bezbjednosni rizici, kompleksnost interakcije među pacijentima, izazovi za osoblje… Ovakvo okruženje zahtijeva individualizovan pristup svakom pacijentu, ali i adekvatnu organizaciju odjeljenja i resursa. Balansiranje različitih terapijskih prioriteta može dovesti do konflikata u tretmanu i organizaciji resursa“, ukazuje Ombudsman.

Terapija između dušeka i slobodnog vikenda

Luka, sa početka priče, nakon nekoliko godina se vratio u SBP Dobrota kako bi pokušao da pomogne prijatelju.

„Relativno skoro sam bio tamo sa jednim prijateljem kako bih mu pokušao pomoći, ali situacija je bila slična kao i ranije. Na odjeljenje za bolesti zavisnosti, gdje je on namjeravao da ide, nisu mogli da ga prime jer postoji lista čekanja, a ni u odjeljenju za akutne psihoze takođe nije bilo mjesta...“

Tokom posjete CIN-CG-a krajem februara, na odjeljenju za bolesti zavisnosti, koje raspolaže sa 21 krevetom, nalazilo se 18 sudskih pacijenata, plus još sedam koji dolaze samo vikendom. Iako je ovo odjeljenje namijenjeno i za osobe koje se samoinicijativno odvikavaju, oni moraju čekati. Trenutno je na listi čekanja 16 osoba, a prvi zahtjev podnijet je još 8. novembra 2024. godine.

Takođe, na odjeljenju za akutnu psihozu, koje raspolaže sa 37 kreveta, tada se nalazilo 40 sudskih pacijenata, plus 12 koji dolaze vikendom.

Direktor bonice je objasnio da zbog preopterećenosti sudskim pacijentima, u doba naše posjete je 10 ljudi spavalo na dušecima na podu.

Zbog popunjenosti ustanove uspostavljen je sistem liječenja vikendom za sudske pacijente, što znači da se pacijenti smjenjuju – neki su slobodni određenim danima, dok drugi dolaze na liječenje.

„Pošto nemamo gdje da smjestimo sudske pacijente, dešava se da, ako su bolje, idu kući i dolaze samo vikendom. Međutim, to stvara dodatne probleme“, ističe Mačić. Napominje i da je sudske pacijente teško izmjestiti iz bolnice, jer sudovi često oklijevaju sa ukidanjem mjera bezbjednosti obaveznog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi.

„Plaćamo sve defekte pravnog sistema. Kada je liječenje pri kraju ili već završeno, ne možemo ih otpustiti dok sud ne da saglasnost. A to traje nekad i do godinu dana. Trenutno, najstariji zahtjev poslat je prije tri mjeseca. Dok čekamo odobrenje, broj sudskih pacijenata samo raste“, ističe on. 

Iz Ministarstva Zdravlja (MZ) kažu za CIN-CG da se porast ove grupe pacijenata evidentira u gotovo svim zemljama Evrope.

„Završetak izgradnje zatvorske bolnice (SZU) u okviru Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) značajno će doprinijeti rasterećenju bolnice u Dobroti. U ovom kontekstu, ubrzanje procedure otpusta pacijenata, u slučajevima preinačenja mjera bezbjednosti, bilo bi korisno. Međutim, ovo je pitanje u nadležnosti sudova koji su te mjere izrekli“, zaključuju iz MZ.

Nesuđena Specijalna bolnica u okviru UIKS-a

Najavljena davne 2011. godine, a u preporukama Evropskog komiteta za sprječavanje mučenja (CPT) na njoj se insistira od 2013, Specijalna zdravstvena ustanova (SZU) u okviru UIKS-a, i dalje nije počela sa radom, uprkos obećanjima.

Iz Ministarstva pravde (MP) su odgovorili za CIN-CG da je glavni projekat za izgradnju SZU izrađen 2020. godine, a 7. marta 2023. godine ozvaničen je početak izgradnje četiri nova objekta u kompleksu UIKS-a, uključujući specijalnu zdravstvenu ustanovu, multifunkcionalni objekat, otvoreni zatvor i prijavnicu.

„Izgradnja SZU je dostigla 65 odsto realizacije“, kažu iz resora ministra pravde Bojana Božovića.

Ministarstvo pravde (MP) naglašava da će SZU biti objekat zatvorenog tipa za izvršenje mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, obavezno liječenje zavisnika od psihoaktivnih supstanci i alkohola, kao i liječenje lica sa akutnim psihičkim oboljenjima ili zdravstvenim problemima koji zahtijevaju stacionarno bolničko liječenje. Ova bolnica bi trebalo da rastereti kapacitete u SBP u Dobroti, poboljša uslove liječenja i ostvarivanja osnovnih ljudskih prava, te uvaži preporuke relevantnih komiteta Ujedinjenih nacija i Savjeta Evrope u pogledu primjene standarda i dobre prakse u uslovima zatvora.

Međutim, kada će započeti sa radom i ko će raditi u ustanovi, još uvijek nije definisano.

„Zaključkom od 19. decembra 2024. godine, Vlada Crne Gore je zadužila Ministarstvo zdravlja da, nakon završetka izgradnje SZU, obezbijedi kadar odgovarajućeg profila i kvalifikacija potrebnih za funkcionalnost ove zdravstvene ustanove“, ističu iz MP.

Takođe, formirana je radna grupa koja radi na procjeni i sistematizovanju radnih mjesta za potrebe SZU, uz podršku eksperata Savjeta Evrope.

Socijalni pacijenti i njihov status u bolnici

Prema riječima direktora Mačića, trenutno oko jedne trećine pacijenata, odnosno oko 70 ljudi, nastavlja hospitalizaciju u Dobroti ne zbog dodatne potrebe za liječenjem, već zbog toga što nemaju riješeno stambeno pitanje ili srodnike koji mogu da im pruže podršku.

Luka sa početka priče navodi da, kada je bio u SBP Dobrota, nije mu bilo jasno zašto se u tu ustanovu nalazio čovjek koji je bio nepokretan i ukupno lošeg zdravlja.

„Mi smo bili u istoj sobi. Za njega su spremali specijalnu hranu koju su stavljali u blender, jer nije imao zube, ali pošto su tehničari imali dosta posla, on je morao da čeka dok nađu vremena. Zbog toga sam mu pomagao da se hrani kako bi mogao da jede topli obrok. Nije bio opasan, nije mi bilo jasno zašto je uopšte tamo.“

Ombudsman godinama ukazuje na problem socijalnih pacijenata u bolnici.

„Pojedini pacijenti borave u bolnici, a da za to više nema medicinskih indikacija. Zaštitnik ljudskih prava ponavlja da je važno sistemski raditi na rješavanju problema socijalnih pacijenata i pronaći adekvatna rješenja za njihovo zbrinjavanje“, kaže Ombudsman.

Na osnovu Zakona o zaštiti prava mentalno oboljelih lica, kada mentalno oboljelo lice treba otpustiti iz psihijatrijske ustanove, a ono zbog svog mentalnog stanja, materijalnih i porodičnih prilika, nije sposobno da se brine o sebi, premješta se u ustanovu socijalne zaštite.

„Problem pacijenata u socijalnoj potrebi zahtijeva koordinirano djelovanje više servisa u društvu, sinhronizaciju rada zdravstvenih i socijalnih službi. Tokom aktuelnog perioda ulažu se konstantni napori da se pronađe adekvatno rješenje primjenjivo u našem društvu“, zaključuju iz Ministarstva zdravlja.

Eksponenacijalni rast broja maloljetnih pacijenata 

Iako SBP Dobrota nema kadrovske i institucionalne kapacitete propisane Zakonom o zaštiti mentalno oboljenih lica za hospitalizaciju maloljetnika, njihov broj nezakonito raste. 

Direktor Mačić izjavio je za CIN-CG da je u 2022. godine hospitalizovan jedan maloljetnik, 2023. godine osam, dok je 2024. godine taj broj skočio na 16.

„U SBP Dbrota i dalje se dešavaju situacije hospitalizacije maloljetnika. Tokom obilazaka u 2024. godini zatekli smo maloljetnike na odjeljenju za akutne psihoze“, ističe Ombudsman.

Hospitalizacija se odvija na akutnim odjeljenjima, najčešće nakon intervencije Hitne medicinske pomoći i dolaska u pratnji roditelja. 

 „Hospitalizacija maloljetnika u praksi je složen proces koji zahtijeva poseban pristup zbog njihovog uzrasta i osjetljivosti situacije. Odjeljenje nije prilagođeno za boravak maloljetnika, nema poseban ulaz, prostor i opremu koja bi zadovoljila standard“, navodi Ombudsman. 

Iz MZ tvrde da su hospitalizacije bile isključivo hitne i kratkoročne, dok se ne organizuje adekvatno liječenje u nadležnim ustanovama.

Da bi se preduprijedio ovaj problem, u septembru 2024. godine svečano je otvorena nova Klinika za psihijatriju „Dušan Kosović“ u Podgorici, uz prisustvo direktora KCCG Aleksandra Radovića, ministra zdravlja Vojislava Šimuna i premijera Vlade Crne Gore Milojka Spajića. Radović je tada izijavio:  

 „Prvi put omogućavamo i bolničko liječenje maloljetnika, što je presudno za njihovu adekvatnu brigu“. 

Međutim, sedam mjeseci kasnije, to odjeljenje nije počelo sa radom. 

Treba ukljućiti opšte psihijatre u preglede adolescenata 

Iz KCCG za CIN-CG navode da odjeljenje za liječenje maloljetnika još nije počelo sa radom zbog nedostatka dječijh psihijatra. 

„Nakon intenzivnog rada menadžmenta KCCG i Klinike za psihijatriju, u situaciji deficita kadra u ovoj oblasti, finalizuju se i sve aktivnosti za rad ovog odjeljenja u punom kapacitetu“.

Oni ističu da su u kontatku sa dječijim i adolescentnim psihijatrima iz Srbije koji pomažu u organizaciji rada.

Dječija psihijatrica Milica Pejović-Milovančević koja radi u Institut mentalnog zdravlja u Srbiji, kaže za CIN-CG da se opšti psihijatri uključuju u preglede maloljetnika.

„Broj dječijih psihijatara je veoma mali na odnosnu na potrebe. Tako da u ustanovama gdje su hospitalizovana djeca i mladi, a koje u svom sastavu imaju adultnu psihijatriju, dežurstva se organizuju tako da mogu da dežuraju i adultni i dječiji psihijatri“, ističe Pejović-Milovančević.

Šta je bio prioritet

Dječija psihijatrica iz Srbije, kao i direktor SBP Dobrota, smatraju da bi iz bezbjednosnih razloga bilo bolje imati odjeljenje zatvorenog tipa. Takođe vjeruju da je dovoljno pet kreveta za situacije hitnih stanja – akutne psihoze, akutna suicidialnost itd.

„Hospitalizacije se dešavaju u najmanjem broju slučajeva, ali one zahtjevaju brzu rekaciju. Oni koji nisu opasni za sebe i za druge mogu da stignu u inostranstvo, dok je prioritet u Crnoj Gori rješiti hitne slučaje“. 

Odjeljenje za maloljetnike u podgoričkoj Klinici za psihijatriju trenutno ima 12 kreveta, ali je cijela zgrada koncipirana kao objekat otvorenog tipa, sa ciljem deinstitucionalizacije. 

„Neophodno je i zatvoreno odjeljenje. Dolaze kod nas jer nisu mogli opstati u porodičnom okruženju i bilo je potrebno da budu u zatvorenom. Prvo se moraju zaštiti od sebe, a zatim i od drugih“, ističe Mačić.

Nakon što se riješi problem kadra i odjeljenje za maloljetnike počne sa radom, postoji rizik da se nastavi praksa upućivanja najtežih slučajeva u SBP Dobrota. 

Zanemarivanje potreba u oblasti psihijatrije stvara plodno tlo za nasilje

Ombudsman je istakao za CIN-CG da je tokom 2024. godine postupao u četiri predmeta koja se odnose na SBP Dobrota. On je, između ostalog, kritikovao odnos uprave SBP Dobrota prema uvjerljivim navodima o zlostavljanju. 

„Ova kritika temelji se na činjenici da zlostavljanje nije bilo blagovremeno prijavljeno nadležnom Osnovnom državnom tužilaštvu, niti je efikasno interno istraženo. Takođe, nije donesen jasan zaključak o tome da li se prijavljeno zlostavljanje dogodilo, i ako jeste, koje mjere su preduzete u vezi s tim“ kaže Ombudsman.

Ombudsman ukazuje i na činjenicu da nije odgovoreno na njegove zahtjeve za izjašnjenje, uprkos tome što je više puta urgirao. Takođe, predstavnicima Zaštitnika nije bilo omogućeno da neposredno izuzmu spise predmeta.

„Zbog ovih propusta, mišljenje je upućeno Ministarstvu zdravlja, kao resornom ministarstvu zaduženom za nadzor nad radom bolnice, kao i Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru“. 

Iako Crna Gora ima dugu istoriju kada je riječ o psihijatrijskim ustanovama – još 1902. knjaz Nikola je podigao prvu bolnicu za ovu vrstu zdravstvenih problema, nadomak Danilovgrada – i dalje smo daleko od sistema koji poštuje osnovna ljudska prava i dostojanstvo pacijenata.

Rješenja nijesu moguća bez koordinisanog djelovanja više državnih aktera – i bez promjene političke volje.

Umjesto da liječi, sistem često otežava proces oporavka. Kao u filmu Let iznad kukavičjeg gnijezda, i iza zidova ove bolnice briga ponekad prestaje da bude podrška. 

O tome svjedoči i Lukina priča, nakon pokušaja samoubistva napustio je bolnicu poslije svega petnaest dana, duboko potresen onim što je tamo doživio. Pomoć je pronašao kasnije, kroz grupnu terapiju i u zajednici među ljudima koji su, poput njega, prošli kroz ista bolna iskustva.