Šta je “dala” radna grupa za izradu smjernica za primjenu Sporazuma o priznanju krivice?

Centar za građanske slobode (CEGAS), je u saradnji sa Centrom za istraživačko novinarstvo (CIN CG) i Monitorom, analizirajući predmete usvojenih sporazuma o priznanju krivice, došao do brojnih nelogičnosti i mogućih zloupotreba ovog pravnog instituta.

Odmjeravajući sankcije za najteža krivična djela, tužioci su često išli ispod zakonskog minimuma, a nije bio rijedak slučaj da se za lakša krivična djela utvrđuju teže zakonske kazne od onih koje su utvrđene za organizovani kriminal i korupciju. Promjenom ZKP 2015. godine krenula je značajna upotreba ovog pravnog instituta, jer je u konačnome bila ukinuta nemogućnost zaključivanja ovog sporazuma kod krivičnih djela gdje sankcija premašuje zatvorsku kaznu od deset i više godina, kao i kod djela organizovanog kriminala i korupcije. Tada kreće skok u brojkama zaključenih sporazuma u Višem državnom tužilaštvu (2016. – 42 zaključena sporazuma; 2017. – 55 zaključena sporazuma; 2018. – 60 zaključenih sporazuma; 2019. – 113 zaključenih sporazuma; 2020. – 158 zaključenih sporazuma i 2021. godine sa padom na 82 zaključena sporazuma), a sama činjenica da je SDT prednjačio u zaključenju ovog instituta, može govoriti o brojnim zloupotrebama.

U cilju sprječavanja zloupotrebe sporazumnog priznanja krivice, CEGAS je ispratio ideju ka formiranju radne grupe i na sajtu Vrhovnog suda Crne Gore (https://sudovi.me/vrhs/sadrzaj/50RP) smo se uspjeli uvjeriti u nastojanje najvećih pravosudnih institucija da u konačnome dođe do valjane pravne promjene, a u cilju vladavine prava u skladu sa Akcionim planom Savjeta za vladavinu prava i smjernicama EU, gdje je 17. novembra 2022. godine crnogorskoj javnosti predočeno da će članovi radne grupe biti iz Vrhovnog, Apelacionog, Višeg suda, kao i VDT, a onda i predstavnici SDT, Višeg državnog tužilaštva kao i jedan ekspert.

Interesovanje CEGAS-a, isključivo iz potreba ograničenja primjene ovog instituta, načina odmjeravanja visine sankcije i u cilju zadovoljenja pravde i pravičnosti, otišlo je ka koracima traženja postojanja smjernica za primjenu sporazuma o priznanju krivice, koji je trebao biti produkt pomenute radne grupe. 

Nažalost, odgovor Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore, koji je pristigao 02.03.2023. godine, na pitanje CEGAS-a i traženje pristupa “dokumentu utvrđenih smjernica za primjenu sporazuma o priznanju krivice” je bio odbijajući, sa obrazloženjem da Vrhovno državno tužilaštvo “ne posjeduje akt/dokument koji sadrži tražene podatke”.

CEGAS se pita – da li je moguće da traženi dokument ne postoji, ili je on u nadležnosti neke drugo institucije?

Smatramo da su se svi pravosudni organi, kao i zainteresovana javnost, morali upoznati sa zadatim smjernicama, ako uzmemo u obzir način zaključivanja sporazuma, a onda i njegovog potvrđivanja na sudu.

Insistiraćemo na dobijanju odgovora od Tužilačkog savjeta, a nakon toga ćemo obavijestiti javnost.