SUDIJE KOJIMA JE PRESTALA FUNKCIJA DOBRO SE NAPLATILE OD DRŽAVE: Preko tužbi i naknada dobili milione eura

U posljednjih pet godina 87 sudija uzelo naknade po prestanku funkcije, iako je više od polovine njih samostalno odlučilo da napusti posao. Država ne planira da smanji naknade funkcionerima

Maja BORIČIĆ

Sudijama crnogorskih sudova kojima je prestala funkcija od početka 2020. do kraja prošle godine, isplaćeno je preko dva miliona eura, preciznije 2.172.239 eura, na ime funkcionerskih naknada. Više od polovine njih je otišlo na lični zahtjev, podnijelo ostavku.

Oko pola miliona eura otišlo na funkcionerske naknade za 15 bivših sudija Vrhovnog suda,tačnije 417.756 eura. Je dan dio njih je ostao je bez funkcije po sili zakona, a drugi po sopstvenoj odluci.

Od 87 sudija svih sudova kojima je od 2020.do kraja prošle godine dato pravo na naknadu, njih više od pola - 49 je podnijelo ostavku. Od 15 sudija Vrhovnog suda, sedmoro je samo tražilo da ode.

To su podaci do koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore(CIN-CG) došao slobodnim pristupom informacijama od Sudskog savjeta(SS).

Funkcioner može da traži da mu se godinu dana nakon prestanka funkcije, ako se nije zaposlio ili otišao u penziju, mjesečno isplaćuje naknada u visini posljednje plate. Ova naknada može trajati i dvije godine, ukoliko funkcioner ode u penziju dvije godine nakon prestanka funkcije.

Civilni sektor, ali i pojedini poslanici iz Pokreta Evropa Sad (PES) tražili su da se ove naknade smanje i kao i rok na koji se one primaju. Međutim, od toga za sada nema ništa.

Predlog Akcije za ljudska prava (HRA) je bio da se izmjenama Zakona o zaradama u javnom sektoru, kao i izmjenama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama ograniče prava na naknadu po prestanku radnog odnosa. Iz HRA predlažu i da se onima koji podnesu ostavku uskrate i naknade i otpremnine. Takođe, HRA smatra da sudije osumnjičene, okrivljene ili osuđene za krivično djelo ne bi trebalo da dobiju ni naknadu, ni otpremninu.  

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je predlagao skraćivanje perioda za isplatu funkcionerskih naknada sa jedne godine na tri mjeseca, ukidanje mogućnosti produženja ove naknade ukoliko funkcioner stiče pravo na penziju u periodu u kojem je stekao pravo na naknadu, ograničenje iznosa naknade na visinu prosječne neto zarade u Crnoj Gori, umjesto pune posljednje zarade koju je funkcioner primao, kao i ograničenje prava na naknadu ako je funkcioner razriješen ili podnio ostavku, kao i ukoliko se ponašao neetički ili nezakonito.

Saradnik na programima CGO Nikola Obradović ističe za CIN-CG da uporedna praksa potvrđuje da se vlasti u Crnoj Gori ponašaju “kao da se radi o vrlo bogatoj državi, a ne ozbiljno zaduženoj i sa brojnim javnim uslugama koje nijesu funkcionalne, uz značajan broj građana na ivici egzistencije”.

“Situacija u Crnoj Gori je takva da se funkcija još uvijek ne tretira kao odgovorna javna dužnost, već se doživljava kao izvor finansijske sigurnosti i privilegija uz težnju da se to nastavi i nakon okončanja mandata”, naglašava Obradović.

On dodaje da sve dok se ne uspostave precizna i stroga pravila koja će i funkcionerske naknade svesti u realne i opravdane okvire, Crna Gora će ostati zarobljena u mreži institucionalne neodgovornosti.

“Ovo je i pitanje političke kulture, koja je kod nas na niskom nivou, pa se prilika da se obavlja neka funkcija ne gleda kao prilika da se doprinese unaprijeđenju javnog dobra, već kao prilika da se što duže zadrži određena pozicija moći i stekne lična ili partijska korist”, navodi Obradović.

Bivše sudije Vrhovnog suda za sada uzele i preko 300.000 eura tužbama

Prema saznanjima CIN-CG, sudije najveće sudske instance u zemlji dobile su za sada i preko 300.000 eura odštete po tužbama koje su pokrenuli protiv države i sporovima pred Agencijom za mirno rješavanje sporova. Ta će suma biti vjerovatno znatno veća, jer mnogi postupci još nijesu okončani.

To što su dobili naknade, a neki i otpremnine, bivše sudije nije spriječilo da traže i novac za, kako tvrde, neiskorišćene djelove godišnjih odmora, neisplaćene dodatke za pripravnost i manje isplaćene zarade u vrijeme Covid pandemije.

Po tom je osnovu samo bivšim sudijama Vrhovnog suda, u posljednje dvije godine, za sada isplaćeno oko 130.000 eura, naveli su za CIN-CG iz Sudskog savjeta(SS).

Protiv države pokrenuli su više sporova na ime naknada po osnovu rada bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, sada optužena za zloupotrebu službenog položaja u više postupaka, kao i bivše sudije i sutkinje tog suda Miraš Radović, Svetlana Vujanović, Petar Stojanović, Stanka Vučinić, Dušanka Radović, Hasnija Simonović, Natalija Filipović, Rada Kovačevič, Snežana Aleksić, Dragica Milačić, Vesna Begović, Branimir Femić, Ranka Vuković, Radule Kojović i Radoje Orović.   

Prema pravosnažnim presudama, u koje je CIN-CG imao uvid, bivše sudije Vrhovnog suda su tužile državu u više odvojenih sporova za neiskorišćene odmore, neplaćene doprinose i druge naknade iz radnih odnosa. Neki postupci završeni su i pred Agencijom za mirno rješavanje sporova.

Iz Osnovnog suda u Podgorici je za CIN-CG rečeno da početak suđenja po tužbama Vesne Medenice, Svetlane Vujanović, Petra Stojanovića i Radoja Orovića još nije zakazan. Suđenja po tužbama Miraša Radovića, Dragice Milačić i Branimira Femića počinju u februaru, martu i maju ove godine.

Bivše sudije Petar Stojanović, Stanka Vučinić i Radule Kojović su pravosnažnom presudom zajedno dobili oko 49.000 eura sa kamatama za neiskorišćene godišnje odmore. U presudi piše da su, od 2013. do prestanka funkcije, uredno primali rješenja o korišćenju godišnjeg odmora, ali da u to vrijeme imali dežurstva, te da im nije naknadno odobravano da iskoriste dane odmora.

Zaštitnik imovinsko pravnih interesa je isticao da su za ta dežurstva bivše sudije redovno primale maksimalne naknade, te da su preostale dane odmora koristili na osnovu usmenog dogovora sa predsjednikom suda. Ova presuda je po reviziji u Vrhovnom sudu.

Kojoviću je 2020. prestala funkcija odlaskom u penziju, a Stojanoviću i Vučinić prestala je funkcija u avgustu 2021. i dobili su i funkcionerske naknade - Stojanović za godinu, a Vučinić za četiri mjeseca.

Kojović je još jednom pravosnažnom presudom dobio i nešto preko 6.000 eura na ime neplaćenih doprinosa za učešće u komisijama Sudskog savjeta. Istom presudom bivša sutkinja Svetlana Vujanović dobila je gotovo 20.000 eura, a Vesna Begović nešto malo manje od 7.000 eura.

Država je sporila i ove zahtjeve, navodeći da nije dostavljen nijedan dokaz za tvrdnje bivših sudija i sutkinja, te da je potraživanje zastarjelo i da sud nije nadležan da o tome odlučuje. Međutim, sud je ove navode ocijenio ako neosnovane i dosudio bivšim sudijama isplatu štete.

Vujanović je prestala funkcija u avgustu 2021, a Begović je u isto vrijeme podnijela ostavku. Obje su dobile i funkcionersku naknadu na godinu dana, u visini posljednje plate.

Stojanović i Vujanović su još jednim sudskim poravnanjem dobili preko 6.000 eura na ime odštete iz radnog odnosa.

Stojanović i Vučinić su i presudom, koja nije pravosnažna, na ime naknada iz rada, u martu prošle godine, dobili i oko 8.000 eura, a odbijena im je isplata još preko 24.000 eura. Presuda je u Višem sudu po žalbi.

Tako su samo njih petoro, osim funkcionerskih naknada i otpremnina, za sada dobili oko 100.000 eura na ime tužbi iz radnih odnosa.

Još preko 200.000 eura, bivše sudije Vrhovnog suda, uzele su u postupcima koji su se vodili pred Agencijom za mirno rješavanje sporova.

Podnošenjem ostavke izbjegavaju odgovornost, ali i dobijaju naknade i otpremnine

U Analizi postupaka izbora napredovanja i utvrđivanja odgovornosti sudija u Crnoj Gori u 2023 i 2024. se ističe da je sudijama podnošenjem ostavke, omogućeno da, osim izbjegavanja odgovornosti, uzmu naknade i po dvije godine do odlaska u penziju. Osim toga, naglašavaju u HRA, oni dobijaju i otpremnine, a ako ne prijave imovinu, zbog toga ne budu sankcionisane, a istovremeno profitiraju od funkcionerske naknade koju steknu, ako izaberu da podnesu ostavku.

Imali smo nekoliko slučajeva u kojima su sudije dobile naknadu po prestanku funkcije, otpremnine i slično, podsjećaju iz HRA, iako su optuženi ili osuđeni za krivična djela.

Tako je sudiji hercegnovskog Osnovnog suda Jovanu Stankoviću, koji je podnio ostavku, odobrena naknada u septembru 2022, iako je u maju te godine priznao da je donio presudu pod uticajem bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. Iako je u maju 2022 SS odbila njegov zahtjev za isplatu naknade po prestanku funkcije, u septembru te godine su se predomislili, prema odluci SS u koju je CIN-CG imao uvid.

Bivšem sudiji Milosavu Zekiću SS je 2020.odobrio jednogodišnju naknadu, a kasnije i otpremninu, iako je 2019.pravosnažno osuđen na uslovnu kaznu zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti i lake tjelesne povrede, nakon čega je još godinu dana nezakonito primao i platu kao sudija Osnovnog suda u Rožajama. On je podnošenjem ostavke izbjegao i vođenje disciplinskog postupka.

Medenica je nedavno osuđena na šest mjeseci zatvora zbog prikrivanja vođenja krivičnog postupka protiv sudije Zekića na sjednicama SS. Presuda nije pravosnažna.

“Bilo je moguće bar ograničiti isplatu funkcionerskih naknada i otpremnina u slučajevima u kojima se očigledno radi o izbjegavanju disciplinske odgovornosti ili propisati obavezu povraćaja dodjeljenog iznosa u slučaju da sudija koji je podnio ostavku naknadno bude pravosnažno osuđen za krivično djelo koje bi dovelo do razrješenja”, predlažu iz HRA u Analizi.

Oni ova rješenja predlažu i za tužioce, obzirom da je i tu funkciju ostavkom napustilo preko četvrtine tužilaca u posljednje tri godine.

“U toku su krivični postupci protiv dva specijalna državna tužioca i bivšeg Glavnog specijalnog tužioca. Kako Zakonom o zaradama zaposlenih pravo na ostvarivanje jednogodišnje naknade po prestanku funkcije nije uskraćeno u slučaju podnošenja ostavke, i kako lica suspendovana zbog pokrenutog krivičnog postupka nisu spriječena da podnesu ostavku, ne postoji zakonska prepreka da im se u takvom slučaju isplati i funkcionerska naknada po prestanku radnog odnosa”, upozorava se u Analizi HRA.

Vlada gluva na zahtjeve da se naknade ograniče

Iz Ministarstva finansija (MF) su odbili da CIN-CG odgovore na pitanja o Zakonu o zaradama zaposlenih u javnom sektoru i prebacili lopticu na Ministarstvo javne uprave (MJU), iako je ovaj Zakon u njihovoj nadležnosti.

Pitali smo, između ostalog, zašto nijesu uvažili predloge javnosti, nevladinog sektora, ali i kluba poslanika PES, kojima je predloženo da se smanji rok od godinu dana na koji ove naknade mogu biti isplaćivane, te da se ona ne isplaćuje onima koji podnesu ostavku, budu razriješeni zbog osuđujuće presude ili zbog nesposobnosti i zloupotrebe položaja. Pitali smo i kako će se predloženim izmjenama smanjiti finansijski teret za državni budžet, ako je predloženo i da plate funkcionerima budu veće za 30 odsto.

U Nacrtu ovog Zakona predloženo je samo da neko ko je na funkciji bio do šest mjeseci, može primati funkcionersku naknadu najduže dva mjeseca. 

Prema predlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima i namještenicima pravo na naknadu od godinu dana po prestanku mandata, državni službenici imaju u slučaju kada im je mandat prestao istekom mandata ili u slučaju reorganizacije.

“Ono što je bitna izmjena je, da lica kojima je mandat trajao kraće od šest mjeseci, zatim oni kojima je mandat prestao na lični zahtjev ili zbog dva puta uzastopne nezadovoljavajuće ocjene, imaju pravo na naknadu najduže dva mjeseca od prestanka mandata, dok u tom periodu imaju pravo da se rasporede u skladu sa zakonom”, ističu iz MJU.

Oni ukazuju, međutim, da se ovaj Zakon primjenjuje na visoke rukovodioce u državnim organima-pomoćnici ministara i pomoćnici direktora uprave, kao i direktore uprave, dok je pitanje naknade po prestanku mandata za sve druge javne funkcionere, pa i sudije, regulisano Zakonom o zaradama zaposlenih u javnom sektoru.

Obradović za CIN-CG kaže da ni oni nemaju punu informaciju o planiranim izmjenama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, što govori u prilog netransparentnosti i neodgovornosti Vlade.

“Mnogo je važnih odluka koje se donose pod velom tajne, bez javnih rasprava ili skraćenih, nerijetko i za vrijeme praznika, a sve to ograničava i objektivno informisanje i sadržajno učešće u oblikovanju i ovog i drugih brojnih zakonskih i strateških tekstova. Ovo se naglašeno često dešava kada ti tekstovi sadrže pitanja koja direktno ili indirektno utiču na javne funkcionere i njihove privilegije”, ističe on.

Ustalila se loša praksa da se svi ozbiljni i dobronamjerni prijedlozi iz civilnog društva, stručne javnosti i rijetkih aktivnih i posvećenih poslanika ignorišu, dodaje Obradović.

“Podsjetio bih da je sadašnje zakonsko rješenje diskriminatorno, jer ovaj vid finansijske podrške sigurno neće dobiti građani koji ostanu bez posla, iako znamo da većina njih radi za daleko manje novca od javnih funkcionera”, navodi Obradović.

On dodaje da nalazi CG pulsa iz 2022. godine, inicijative CGO-a i instituta DAMAR, ukazuju da čak 82 odsto građana/ki smatra da bi funkcionerske naknade trebalo ukinuti.

Iz CGO ocjenjuju da povećanje plate funkcionerima od 30 odsto potvrđuje zabrinjavajući obrazac u kojem se pokušava ozakoniti zloupotreba korišćenja javnih resursa. “Pri tom,treba naglasiti i duple standarde - kad su u pitanju građani insistira se na štednji ili se dodatno uvećavaju njihovi životni troškovi, odnosno i uvećanja koja dobijaju su mala i ne prate dinamiku inflaciju, dok se istovremeno za donosioce odluka nalaze razna opravdanja za povećanje već visokih privilegija”, ističe Obradović.

Ovakvih privilegija funkcionerima nema ili su naknade znatno manje i isplaćuju se u kraćem roku i u regionu, i u državama EU.

U Srbiji se funkcionerske naknade isplaćuju tri mjeseca po prestanku funkcije ili najviše šest mjeseci ukoliko funkcioner stiče pravo na penziju u tom roku.

U Hrvatskoj oni koji su na funkciji bili najmanje godinu dana, šest mjeseci imaju pravo na naknadu u visini plate, dok sljedećih šest mjeseci primaju 50 odsto manje. Oni koji su bili na funkciji manje od godinu, a više od tri mjeseca, primaju tri mjeseca punu naknadu,a sljedeća tri mjeseca 50 odsto plate.

U većini evropskih zemalja varira rok na koji se ove naknade isplaćuju, ali se u najvećem broju njih ne prima puna plata,već određeni procenat posljednjeg primanja. Evropski komesari primaju naknadu od godinu do dvije u zavisnosti od dužine mandata, ali ona iznosi od 40 do 65 odsto njihove plate.