ZAŠTO JE DUGO ZANEMARIVANA PRIJAVA SEKSUALNOG UZNEMIRAVANJA UČENICE ŠESTOG RAZREDA: Nadležni ćutali, djeca ispaštala

Iako su tadašnje Ministarstvo prosvjete i uprava škole bili obaviješteni o incidentu koji se desio u proljeće 2023. u školi nedaleko od Tuzi, odgovorni nijesu adekvatno reagovali, uprkos tvrdnjama da je nastavnik više puta imao nedolične ispade

Đurđa RADULOVIĆ

Školske 2022/2023. godine nastavnici škole u okolini Tuzi prijavili su slučaj seksualnog uznemiravanja učenice šestog razreda od strane njenog nastavnika. Iako su prema našim izvorima i uprava škole i tadašnje Ministarstvo prosvjete (MP) bili obaviješteni o ovom slučaju, ponašanje nastavnika nije detaljno ispitivano i on i dalje radi u prosvjeti. Tek ovih dana, nakon što je u javnosti eksplodirala tema seksualnog uznemiravanja u školama, i ovaj je predmet, uz još nekoliko, predat Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT), tvrde naši izvori.
Prema dopisu iz 2023, u koju je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, nastavnik K. (ime poznato redakciji) je počekom drugog polugodišta prošle godine neprilično dodirivao po tijelu djevojčicu od svega oko 12 godina. I prije toga, prema prijavi koju je CIN-CG dostavila NVO Prima, K. je navodo na časovima seksualno uzemiravao ovu, ali i druge učenice.
Nakon što su se roditelji pobunili poslije incidenta u dvorištu, K. je tek naredne školske godine prestao da radi u toj školi. Ipak, nastavio je posao u drugoj osnovnoj školi, takođe u okolini Tuzi, u kojoj je prema više izvora CIN-CG direktor njegov otac.
U dopisu koji je potpisala grupa nastavnika u aprilu 2023. i upoznala sa tim Ministarstvo, navodi se da se učenica požalila da je K. seksualno uznemiravao nakon što je jako udarila lopta u školskom dvorištu. K. je, kaže se u dopisu, prvo zagrlio, a potom nastavio kontakt dodirujući njene grudi. Iz dopisa proizilazi da je članovima nastavnog osoblja bilo poznato i ranije problematično ponašanje ovog nastavnika, njegove lascivne opaske na časovima i druge neprimjerene radnje.
O prijavi grupe nastavnika iz aprila 2023, prema izvorima CIN-CG, obaviještena je bila tadašnja direktorica Direktorata za predškolsko i osnovno vaspitanje i obrazovanje u MP Aleksandra Kuč. Upitana o ovom slučaju, Kuč je za CIN-CG prvo kazala da se ne sjeća pomenute situacije "jer je ta godina bila jako turbulentna", te da se prijava grupe nastavnika ne nalazi u arhivi Ministarstva. Kasnije se, međutim, javila CIN-CG, pošto je kako kaže pogledala evidenciju u svom rokovniku i vidjela da je 21. aprila 2023. imala sastanak na kome je obaviještena o slučaju.
"Kabinet sam upoznala sa pojedinostima, kako bismo preduzeli dalje korake, a povratne informacije nijesam dobila", navela je Kuč za CIN-CG. Do zaključka ovog teksta CIN-CG nije uspio da provjeri ove navode u kabinetu bivšeg ministra Miomira Vojinovića.
Bivši direktor navodno ne zna za slučaj, napredovao u karijeri
Kuč je istakla, u odgovoru za CIN-CG i da je pozvala tadašnjeg direktora škole Leona Đuravčaja, koji joj je navodno rekao: "Da nikakvih prijava od strane učenika, roditelja ili nastavnika nije bilo".
CIN-CG je imao uvid i dopis nastavnog osoblja Đuravčaju, slične sadržine kao što je bila prijava Ministarstvu. Đuravčaj, koji je sada zaposlen u Zavodu za školstvo Crne Gore (ZŠCG), negira i za CIN-CG da bilo šta zna o ovom događaju. U telefonskom razgovoru na pitanje CIN-CG šta je preduzeo da zaštiti učenicu, ali i druge đake, naveo je da nije upoznat da je u toj školi došlo i do jednog incidenta seksualnog uznemiravanja. Negirao je da mu je bilo ko dostavio dopis.
Međutim, i navodi iz školskog dnevnika, koji je CIN-CG dobio na uvid, jasno ukazuju da postoji i zabiljška sa roditeljskog sastanka, gdje se vidi da su roditelji upoznati sa problematičnim ponašanjem K. U zabilješci, čiju kopiju CIN-CG posjeduje, stoji i da su: "roditelji nakon sastanka ostali da sačekaju direktora i o svemu sa njim da razgovaraju".
Par mjeseci nakon ovog incidenta, u septembru 2023. Đuravčaj je unaprijeđen - prešao je sa pozicije direktora seoske škole na mjesto prosvjetnog nadzornika u ZŠCG, institucijom koja bi trebalo i između ostalog i da kontroliše nastavno osoblje i osigura da ono na najbolji način postupa sa učenicima.
Prosvjetna inspektorka Lucija Adžić, najavila je u emisiji Reflektor TV Vijesti nedavno da će ZŠCG u okviru svojih aktivnosti izvršiti detaljan nadzor događaja u Gimnaziji "Slobodan Škerović", povodom slučaja seksualnog uzemiravanja bivše učenice Sare Vujisić od strane profesora Radomana Čečovića, koji je objelodanjen u tekstu CIN-CG krajem novembra. Adžić je tom prilikom kazala da Zavod ima sve potrebne mehanizme da se utvrdi činjenično stanje. I slučaj profesora Čečovića je preuzelo Tužilaštvo.
Institucionalno zataškavanje seksualnog uznemiravanja djece - čest fenomen
CIN-CG je tokom višemjesečnog istraživanja ove teme kontaktirao brojne izvore među prosvjetnim radnicima, psiholozima i drugim stručnjacima koji rade sa djecom i mladima. Više njih je navelo da zna za slučajeve seksualnog uznemiravanja učenika/ca od strane osoblja, kao i sumnje u teže oblike seksualnog zlostavljanja. Međutim, gotovo svi oni ističu da se u dosadašnjoj praksi u Crnoj Gori obično dešavalo da uprave škola i nadležni organi ne reaguju adekvatno na ovu vrstu nasilja koja ostavlja velike, a nekad i doživote posljedice na žrtve.
Ćutanje odgovornih nije karakteristično samo za Crnu Goru. Poznati slučajevi u regionu, ali i šire, potvrđuju da uprave institucija uglavnom čine sve da zaštite sebe, pa i predatore, stavljajući nasilje pod tepih. To je pokazao i primjer u Srbiji objelodanjen prije tri godine, kada je časopis Vreme pokrenuo priču o seksualnom zlostavljanju najmanje 20 učenica od strane jednog od osnivača elitne Naučno-istraživačke stanice Petnica, namijenjene darovitim učenicima prirodnih nauka. Kao i podgorička gimnazijalka Sara, i učenice stanice Petnica, su se osjetile iznevjereno, ne samo zbog čina zlostavljanja, već zbog dugogodišnjeg ćutanja uprave, uprkos njihovim prijavama.
U tekstu u Vremenu navode se i nalazi britanskog Centra za ekspertizu o seksualnom zlostavljanju djece da: "institucija ili njeni rukovodioci najprije imaju poriv da zaštite sebe kada se pojavi slučaj seksualnog nasilja. Time, čak i nehotice, štite i počinioca, dok djeca ostaju sa osjećajem iznevjerenosti, samooptuživanja, gubitkom povjerenja u odrasle".
Osjećaj iznevjerenosti i ostavljenosti prati i strah od stigme i žigosanja, posebno u malim zatvorenim sredinama, zbog čega žrtve rijetko prijave nasilje. A i kad se odvaže i progovore, kao u ovom slučaju, ćutanje odgovornih štiti predatore, ostavljajući žrtve na milost i nemilost nasilnika.

Moć na strani predatora

Za slučajeve zataškavanja seksualnog uznemiravanja i nasilja u školama odgovorni su oni koji bi trebalo da procesuiraju ova krivična djela, kaže za CIN-CG Aida Perović, psihološkinja i koordinatorka Savjetovališta za mlade, koje radi u sklopu NVO Prima. "Zataškavanje podrazumijeva sve vrste nedostatka djelovanja - neprijavljivanje počinioca, namjerno skrivanje informacija, ignorisanje činjenica, umanjivanje nastale štete, kao i ometanje istrage", objašnjava Perović.
Posljedice zataškavanja seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja su ozbiljne. Zataškavanjem se žrtvi nanosi još veća šteta, objašnjava Perović. "Dalji život osobe koja je pretrpjela seksualno nasilje, kao i njeno mentalno i fizičko zdravlje, zavise i od toga da li je slučaj razriješen u korist žrtve, ili je došlo do skrivanja i ćutanja nadležnih", kaže Perović.
Zataškavanje predstavlja najveći stepen neodgovornosti ne samo prema žrtvi, već i prema društvu. Tako se uskraćuje zaštita od seksualnih predatora, što je naročito problematično kada oni rade sa djecom, ističe ova psihološkinja.
Žrtve koje se povjere odgovornima o onome što su preživjele, a onda budu ućutkane, često pate od osjećaja sramote, krivice, anksioznosti, tuge, depresije, a može doći i do suicidalnih misli. "Gubljenje povjerenja u institucije može spriječiti žrtvu da traži pomoć i podršku i da se bori za pravdu", kaže Perović.
"Zataškavanje seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja u školama najbolje govori o našoj kulturi prećutkivanja nasilja, zbog koje žrtve često misle da nemaju prava da govore i da će ako progovore biti obilježene i stigmatizovae", ističe Perović.
U takvoj kulturi ćutanja predatori se osjećaju zaštićeno, što je ambijent idealan za njihovo djelovanje i nekažnjivost. Sve su to, ističe Perović, temelji društva u kojem moć ostaje u rukama onih koji čine i zataškavaju nasilje.