ŽENE IZ JAVNOG ŽIVOTA SVE ČEŠĆE NA METI MIZOGINIH NAPADA: Mržnja bez granica

Devet od 10 građana se na društvenim mrežama susretalo sa sadržajima kojim se napadaju ili omalovažavaju ministarke, poslanice, novinarke, aktivistkinje. Sagovornice smatraju da se problem ne može riješiti bez sankcionisanja, a pojedine među njima sugerišu i uvođenje novog krivičnog djela

Verbalno nasilje nad ženama, naročito ženama iz javnog života, u porastu je posljednjih godina u Crnoj Gori. To potvrđuju i rezultati upitnika Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), po kojima se devet od 10 ispitanika na društvenim mrežama susrijetalo sa sadržajima kojim se napadaju ili omalovažavaju ministarke, poslanice, novinarke, aktivistkinje...
U posljednjih godinu mogle su čuti i vidjeti različiti primjeri takvog ponašanja, od uvredljivih komentara preko karikatura na kojima su prikazane nage i u potčinjenom položaju do prijetnji smrću. Sve ovo se širilo po društvenim mrežama, uglavnom bez sankcija.

”Ovo je jedan od najgorih trenutaka za žene u našem političkom životu”, kaže predsjednica skupštinskog Odbora za rodnu ravnopravnost Božena Jelušić. Više međunarodnih dokumenata ističu da je govor mržnje prema ženama neprihvatljiv, ali iako je Crna Gora potpisnica brojnih sporazuma koji bi trebalo da unaprijede poziciju žena u društvu, verbalno nasilje prema njima sve je izraženije.
Najveći broj onih koji su popunili uspitnik CIN-CG na temu mizoginije smatra da je stanje jako loše. Gotovo 90 odsto ispitanika smatraju da su žene koje se bave javnim poslom češće izložene napadima i jeziku mržnje nego njihove muške kolege, vjeruju i da se kroz nastupe muškaraca ohrabruje mizoginija.
I rezultati istraživanja koje je ranije ove godine predstavila Ženska politička mreža (ŽPM) pokazuju da je, na primjer, devet od deset političarki u Crnoj Gori bilo diskriminisano samo zato što su žene.
U tom istraživanju kroz anonimne upitnike učestvovalo je 86 političarki, dok je kroz dubinske intervjue učestvovalo njih 18.
Preko polovine su bile ispitanice koje su članice opštinskih i glavnih odbora političkih partija, dok je tek svaka deseta bila u predsjedništvu partije.
Skoro tri četvrtine anketiranih političarki potvrdilo je da su se tokom svog političkog rada susretale s nasiljem nad političarkama. Najčešći napadi dolazili su putem društvenih mreža, medija ali i muškaraca iz iste patije ili koalicje.
Iz ŽPM su ocijenili da se rodno zasnovano nasilje najčešće dešava s ciljem obeshrabrivanja žena da se društveno angažuju. Tim nasiljem stavlja im se do znanja da njihovo mjesto nije na javnoj sceni kao ni i u procesu odlučivanja, navode u ŽPM.
Pojedine aktuelne ministarke su bile meta takvih napada i prije nego što su zvanično ušle u Vladu Zdravka Krivokapića.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović kazala je u razgovoru za CIN-CG da je svjesna da njen prag tolerancije, kao javne ličnosti, mora da bude povišen i da nastoji da se tako i ponaša.
”Ipak, teret koji se na taj način podnosi lično i porodično je odavno prešao sve granice… Ja sam po struci ljekarka, a ne pravnica, ali se od ranije postavlja pitanje gdje prestaje kritika a počinje govor mržnje i šta je od instrumenata borbe sada na raspolaganju”, kazala je ona.
Na prošlomjesečnom performansu ispred Ministarstva zdravlja, tokom kojeg je sa više od 2.000 pari obuća ukazano na broj žrtava koronavirusa, Borovinić-Bojović je nazvana “ministarkom smrti” i “ministarkom potonje ure”.
”Pojedinci koji su, iz različitih razloga, javne ličnosti u sadejstvu sa organizacijama koje na raznorodne načine neformalno kontrolišu, su inspiratori organizovanih hajki na istaknute žene u Crnoj Gori. Ako bismo imali na umu samo tzv. ‘performans’ ispred Ministarstva, dovoljno je samo da izguglate poruke sa pločnih transparenata koje niko opravdano nije htio da uzme u ruke, da biste saznali ko je njihov idejni tvorac,” kazala je ona.
Slobodno širenje jezika mržnje, prema mišljenju ministarke Borovinić-Bojović, moguće je zbog decenijske nekažnjivosti takvih napada na žene u Crnoj Gori.

Kada su u pitanju konkrenti primjeri, ispitanici su u upitniku CIN-CG-a pominjali i slučaj poslanice Socijaldemokratske partije (SDP) Draginje Vuksanović Stanković.
Poslanica je u razgovoru za CIN-CG kazala da su političarke, bez obzira iz koje političke partije dolazile, u poslednje vrijeme veoma izložene seksističkim i mizoginim napadima. “Ja sam žrtva tog seksizma i mizoginije. Vrlo je tanka granica između tih mizoginih i seksitičkih poruka s jedne strane i prijetnji koje su mi upućivane s druge strane,” kazala je ona.
Prošlog mjeseca je tako poslanica dala izjavu u podgoričkom Centru bezbjednosti (CB) zbog toga što su je na društvenim mrežama vrijeđali funkcioneri vladajućih parija. Uz postavljenu njenu fotografiju, bivši poslanik DF-a Emilo Labudović ranije ove godine je u autorskom tekstu pisao o “alapači, brbljivici i torokuši”.
Vuksanović Stanković, koja je i profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore, smatra da je jako važno da se verbalnom nasilju nad ženama stane na put.
”Apsolutno nema nikakvih kažnjavanja i mislim da bi trebalo pooštriti kaznenu politiku u tom djelu, kao i za klevetu, i eventualno neko novo krivično djelo iz ove oblasti uvesti u krivično zakonodavstvo Crne Gore. Znamo da je kleveta dekriminalizovana i da postoji mogućnost zaštite u građanskom postupku, ali mislim da je treba vratiti i u okviru krivičnog postupka,” kazala je ona.
Predsjednicu skupštinskog Odbora za rodnu ravnopravnost Boženu Jelušić kolege iz vladajuće koalicije su nazivali “džokerom” DPS-a ali i neprimjereno dobacivali tokom skupštinskih zasjedanja. Jelušić ističe da je dobila “ekskluzivnu priliku” da bude meta napada sa oba pola političkog spektra.
”Društvena polarizacija je odveć snažna, a dodatni izazov je digitalno okruženje i proliferacija govora mržnje, spinova, pa i poziva na neku vrstu linča, na društvenim mrežama. Očito je smjena jednog okamenjenog režima sama po sebi bila izazov, ali se tome priključila i nespremnost nove vlasti da društvenu koheziju gradi na konstruktivnije načine. Na primjer, klerikalizacija nikada nije dobro rješenje, jer je učešće žena u crkvi na pozicijama moći uglavnom ravno nuli,” kazala je ona za CIN-CG.
Na pitanje da li smatra da se kroz nastupe javnih poslenika ohrabruje mizoginija, ova poslanica Građanskog pokreta URA kazala je da bi mogla navesti čitav niz primjera, ne samo za mizoginiju već i za okamenjene rodne uloge kojima se žene nastoje disciplinovati.
”Na primjer: ‘teško mjestu đe kuđelja džeferdaru sudi, đe su bolje žene nego ljudi’, ili ‘udario sam ga onako kako se udaraju djeca ili žene’. Tu su i stavovi da je ‘mala porodica egoistična’, ili da je ‘svaka majka vaspitavala svoje sinove za buduće vojnike, a kćeri da budu brižne prema svojim najbližim - a to je braći - i da ubuduće kao majke na isti način vaspitavaju svoju djecu’ Tako sinovi ni ne moraju da budu brižni, a ponajmanje prema sestrama, kojima se po pravilu ne ostavljaju nekretnine. Nažalost, neka prava žena dolaze samo do jedne granice, potom ona prelaze na muževe, sinove, državu i crkvu,” kazala je ona, dodajući da je patrijarhalno ustrojstvo ne samo žene postavilo u neravnopravan položaj sa muškarcima, nego aktivno utiče na osudu žena, naročito onih koje nijesu ispunile svoje “ženske” dužnosti.
Za deset mjeseci ove godine, većina prijavljenih prijetnji i napada na novinare i novinarske ekipe bila je usmjerena protiv novinarki.

Tokom dosadašnje karijere, direktorica nedjeljnika “Monitor” Milena Perović dobijala je, između ostalog, javno epitete da je “medijski siledžija u suknji”, “novinarsko smeće”… Ona je kazala da slične uvrede nisu upućivane muškarcima koji obavljaju javne funkcije.
”Na žalost, mizoginija, te nasilje nad ženama zabrinjavajuće snažno živi u Crnoj Gori, bez obzira na brojne strategije, zakone, te programe koji su zvanično prihvaćeni kada su u pitanju antidiskriminacione politike. Problem je, čini mi se u tome, što političke elite, te oni koji odlučuju, su te mehanizme prihvatili na insistiranje ovdašnjeg civilnog sektora, te aktiviskinja koje se više decenija zalažu za rodnu ravnopravnost, ili kao zahtjev u okviru procesa evrointegracija, dok u suštini nijesu to osjećali kao pravu vrijednost. Otuda i raskorak između pravnog okvira i prakse”, ocijenila je ona u razgovoru za CIN-CG.
Da bi se problem riješio, potrebne su, prema njenom mišljenju, elite koje razumiju i iskreno žele da se to promijeni.

Neki od građana su u upitniku CIN-CG kao primjere žena koje su se nedavno našle na meti napada istakli Sabinu Talović, direktoricu pljevaljske NVO “Bona fide”. “Ja kao aktivistkinja sam već dugi niz godina izložena mizoginiji, govoru mržnje, diskriminaciji pa čak i fizičkim napadima,” kazala je Talović za CIN-CG.
Talović se nedavno našla na meti napada, kada je jedan sugrađanin vrijeđao po osnovu nacionalne pripadnosti, upućivao prijetnje njoj i njenom prijatelju, a nakon čega je i fizički nasrnuo na nju.
Kroz nastupe javnih poslenika, mizoginija se, prema njenom mišljenju, ne samo ohrabruje već često i podstiče, prije svega “zato sto se ni na koji način ne sankcioniše”.

”Rješenje ovog problema vidim prije svega u sankcionisanju govora mržnje i svih oblika mizoginije, edukaciji cjelokupne javnosti o posledicama i senzibilisanje medija koji ne rijetko svojim izvještavanjem podržavaju mizoginiju. Poseban akcenat bih dala na ponašanje političkih predstavnika u parlamentu i potrebu izmjene Poslovnika o radu Skupštine, koji osim javnih opomena mora sadržavati javne osude i oštrije sankcije”, kazala je ona.
Žrtve govora mržnje, a žene su uvjek najlakša meta za targetiranje, u našoj zemlji bi, bez obzira na sve ideološke razlike, trebalo da postanu solidarne, poručuila je na kraju ministarka.
”Ne možemo očekivati podršku instutucija sve dok smo razjedinjene i sve dok se smišljeni propagandni napad na jednu damu ne smatra napadom na sve nas,” kazala je ona.
Crna Gora nepunu deceniju pregovara sa Evropskom unijom o pristupanju, ali i pored promjena u zakonodavnom okviru, trebaće još mnogo da se istinski unaprijedi pozicija žena u društvu.

Raičević: Ekstremi dominiraju društvenim mrežama

Upitnik koji je CIN-CG pokrenuo na temu mizoginije popunilo je više od 150 osoba, a čak oko 90 odsto je onih koji su se na društvenim mrežama susrijetali sa sadržajima kojim se napadaju ili omalovažavaju žene iz javnog života, kao što su ministarke, poslanice, novinarke, aktivistkinje...
Nešto manji procenat (oko 80 odsto) je onih koji smatraju da su žene koje se bave javnim poslom čeśće izložene javnim napadima i jeziku mržnje nego njihove muške kolege, ali i stava da se kroz nastupe njihovih muških kolega ohrabruje mizoginija.
Prema rezultatima upitnik, oko 90 odsto je procenat onih koji su pooštravanje sankcija zbog napada koji podstiču mržnju prema ženama.
Jedina situacija u kojoj je većina ispitanika odgovorila sa “ne”, je na pitanje da li znaju lično nekog ko je bio izložen napadima samo zato što je žena. Ovdje su oko tri petine kazale da ne znaju nekog ko je lično bio izložen napadima, a dvije petine da znaju.
Prema mišljenju direktorice NVO Centra za ženska prava Maje Raičević, građani i građanke koji su odgovarali na upitnik CIN-CG su “prilično realno ocijenili situaciju” kada je u pitanju govor mržnje prema ženama u javnom životu.
Raičević je stava da ekstremi u posljednje vrijeme dominiraju društvenim mrežama. “Stoga se slažem da je potrebno odlučnije reagovati na govor mržnje, ne samo kroz pooštravanje sankcija, nego prvenstveno kroz veći angažman novinarskih samoregulatornih tijela i aktivnosti tužilaštva koje ocjenjuje da li u nečijim izjavama i radnjama postoje obilježja krivičnih djela”, kazala je ona za CIN.

Miloš RUDOVIĆ